Koliko vas radi ono sto voli? a koliko pliva u govnima i ne zali se previse?
Mene to proganja svaki dan sve zesce... nemam nista u shteku, niti mogu da ustekam, pritom me i za to boli k... upala sam pre 10 godina iz umetnickih voda u ono sto najvise mrzim, u IT... ajde da jurim lovu kao i rad od kuce... 10 godina kasnije u firmi plate kao u supermarketu i od prosle zime 3 dana nedeljno kancelarijski zatvor... i da su plate vece pootpuno nebitno, besmisao je tu i ne planira da ode, niti ga ja odatle teram. Dobrodosao je, predugo sam ga i sminkala.
Nemam vise snage da kampujem po morima i lunjam, a ostatak godine robujem i jedem gloginje i tako u krug.
Trudim se da minimalno radim i iznivelisem zracenje za racunarom i tri dana mucenja sa kolegama za koje realno mislim da ne mogu biti bolje, ali navikla sam na mir i sere mi se od vecine tema koje se vode. I zao mi ih je jer njima samoobmanjivanje mnogo bolje ide, ali cinjenica je da svi pucaju.
Pa gledam da sam sto cesce u prirodi plus svaki dan pre posla setam po jedinoj sumi u gradu, ali to nije dovoljno.
20 minuta od posla do kuce mi uzme ono malo duse... previse upijam sve, bedne, bolesne, dzgembave klimave tinejdzere, mucene kupoholicare, smetaju mi vibracije od saobracaja u market ulazim ko po kazni. Vazduh je kurac, voda je kurac blabla isto svuda. Zivot u gradu uopste nije opcija, a opet eto me tu. koliko je 'moranje'
Zvucim kao zesce sjebana i anksiozna osoba, ali nije bas tako, uvek... xD sa druge strane nemam nikog oko sebe da ima toliko zivotne energije kao ja...
Volim svoje prijatelje ali udaljavam se polako... neki su u flasi, casi, u tanjiru u toksicnim zavrzlamama u glupim ambicijama... nista se ne dovodi u pitanje, price se svode na tuzno mastanje
Pre par meseci sam razmisljala da radim na nekoj farmi konja, cistim malo govna za promenu, bar bih bila na zraku i mogla bih psa sa sobom. Cisto da imam sta da jedem i to ono najskromnije... Medjutim u Srbiji to mozes samo volonterski je l.
Mislila sam i da radim u azilu za pse ali tamo je ekipa ex dzankija i kockara (nemoj neko da mi se vredja), znam ih od pre i nisu bas za gledati ih svaki dan.
Da odem negde preko, ne znam... matorci ce jos koji dan da zive, ovako ih cesce vidjam... a opet bih mogla samo u neku prirodu, da okopavam tudje baste xD
Jedino sto imam opipljivo je i ono najbitnije, carobno mesto, ta kucica u selu moje prababe.. koja cak i nije moja 1/1, ali zbog mene i dimi odzak i niko me nikad nece dirati tu, sem rudnika koji prete huh
Da sam musko pa da idem u nadnice neke, tamo je solidan vukojeb, malo selo, nemam nikakve opcije za zaradu, osim sedenja za racunarom...
Vazno je da sam dosla do tacke gde moram da pauziram sve inace cu se razboleti od trke pacova. Samo da vidim koliko glupo mogu da odigram. no gluplje realno ne moze
U januaru mi se obnavlja odmor, mesec dana odmora, mesec bolovanja, suma, herojska doza, meditacija, negde cu vec stici.
Kako vama ide? Jeste li uspeli da se sakrijete negde? Ima li neko da je odjebao sve i nema nista, al' nista mu i ne treba?