Bunika (Hyoscyamus niger)
Postano: 15.03.2010, 18:41
Bunika - Hyoscyamus niger
Sinonim za buniku je Jupiterov grašak. Prirodno joj je stanište u srednjoj i južnoj Europi te u zapadnoj Aziji, gdje je i najrasprostranjenija, a uzgaja se u Brazilu i Sjevernoj Americi. Pripada redu biljaka Solanaceae, kojem pripadaju i krumpir, rajčica, duhan i velebilje.
Bunika ( Hyoscyamus niger ) pripada porodici Solanaceae. Toj porodici pripada veći broj otrovnih vrsta.
Bunika raste kao korov na zapuštenim mjestima, na neobrađenim poljima, uz putove i ograde, na tlu s obiljem nirata. Može narasti do metra visine, s jednostavnom ili razgranatom stabljikom. Listovi su duboko nazubljeni. Ima žućkaste cvjetove s mrežastim ljubičastim žilama na laticama. Plod je tobolac s mnogo sjemenki. Površina cijele biljke je vunasta i ljepljiva, neugodna mirisa.
Kao otrovna i opasna biljka bila je poznata još u starom vijeku. U srednjem se vijeku rabila za umirenje i i uspavljivanje. Bila je sastavni dio ljubavnih napitaka i masti vještica. Zlorabila se pri mnogim čarolijama, spominje se kao otrov u Hamletu, a i smrt Julije povezuje se s napitkom spravljenim s bunikom. Zbog takve primjene dugo je bila izvan terapijske primjene, no danas je uvrštena u Europsku farmakopeju. Suvremena fitoterapija pripravke iz lista crne bunike rabi u strogo kontroliranim dozama, kao sastavni dio sredstava protiv astme. Osim ekstrakata i danas se izrađuje ulje bunike koje se u nekim krajevima rabi za utrljavanje protiv reumatskih i drugih bolova.
Zbog otrovnih sadržaja bunika izaziva halucinacije i delirij, a otrov se može apsorbirati i kroz kožu.
Prvi, najtipičniji simptom djelovanja privremeni je gubitak pamćenja. Znakovi trovanja nastupaju vrlo brzo, javlja se crvenilo u licu, ubrzani puls, suhoća u ustima, žeđ, nemir i osjećaj euforije, poriv za brzim govorenjem, halucinacije i delirij. Nastupaju i probavni poremećaji, omaglica, povraćanje, teškoće pri disanju, izražen je simptom raširenih zjenica sa smetnjama vida. Otrovati se mogu i osobe jedući puževe koji se hrane tim biljkama. Kod otrovanja potrebna je hitna liječnička intervencija, izazivanje povraćanja, ispiranje želuca i davanje protuotrova.
Atropa belladonna
Bunika se često povezuje s velebiljem (Atropa belladonna) budući da pripadaju istoj porodici i sadrže slične sastojke.
U nekim knjigama se čak Atropa belladonna na hrvatskom pogrešno naziva bun ili velika bunika. Obje su biljke raširene u flori naše zemlje. Velebilje naraste do 2 metra visine, ima velike, jajolike listove cjelovitog ruba. Ljubičastosmeđi cjevasti, obješeni cvjetovi razvijaju se pojedinačno. Plod je sočna, crna, sjajna vrlo otrovna boba (smrtna doza kod djece je 3-4 pojedene bobe, a kod odraslih 10-15 boba).
Bunika i toksicnost:
Toksicnost: Atropin, hioscin, hiosciamin
Otrovni djelovi biljke: Svi djelovi biljkle- list, cvijet, korijen, sjeme
Simptomi trovanja: Mučnina, suhoca usta, klonulost i trzanje misica, povracanje, sirenje zjenica oka, halucinacije, konfuzija, razne smetnje u govoru i pamcenju, dubok san, koma- nesvjestica te u tezim slucajevima prestanak rada srca, smrt
Molim vas, oprez!