AFX je napisao/la:Ja sam odlucio s svojom partnericom ne imati klince. Vjerujem da je osjecaj predivan, ali jednostavno ne zelim dovesti dijete u ovakav svijet..mozda je samo greska u meni..no tako ce biti..mozda je i bolje da se ova "loza" zavrsi samnom.
Lagao bih, kad bi rekao da poštujem takvu odluku...jedino što poštujem je pravo svakog od nas da o sebi i o svom životu odlučuje prema vlastitom nahođenju . To priznajem ....to poštujem . No , svaka odluka nosi u sebi dio sebičnosti , odgovornosti i hrabrosti a napose ispravnosti ili neispravnosti. O tome možemo raspravljati , slagati se ili ne , poštivati ili ne , prihvatiti ili ne prihvatiti . Dakle , pravo na neku odluku ne donosi sa sobom nužnost ispravnosti ili neispravnosti iste ..Zato će ova a i svaka druga rasprava , mišljenje , biti obojana vlastitim iskustvom , obrascima i uvjetovanostima svake vrste pa samim tim i preosobna , subjektivna , a da bi bila mjerodavna ili istinita . Eto , sa tim na umu , smatram da odluka o ne imati djecu zavisi samo od nas samih i koliko smo spremni na dar života nekom drugom . Sa tog aspekta , svrha života je prije svega sam život a onda sve ono šta taj život sadržava u sebi kao drugo i trečerazredna manifestacija . Ja imam četvero djece i zahvaljujem Stvoritelju na daru života koji je proistekao kroz mene , ne od mene , jer život nas samih kao i životi naše djece nije naše vlasništvo , mada se tako čini i mada mi , ljudska bića , rado prisvajamo život smatrajući ga "svojim" . Život nije naše vlasništvo , moglo bi se reći da smo "mi" (koje u stvari lažno postoji) vlasništvo života . To je ta velika razlika . Mi smo vlasništvo života .
Nejasno mi je kakav je to svijet u koji netko ne želi dovesti djete? Južna Afrika ? Zumba-Zumba pleme glavosječa ? Gle , i tamo ima vesele nasmijane djece koja se igraju sa osmjehom na licu.. Da li je za to djete bolje da se uopće ne rodi ili da se rodi pa samo ocijeni kvalitetu svjeta u kojem živi ? Tko nam garantira da to dijete , rođeno u ovakvom svjetu kakav jeste , neće taj svjet učiniti svojim življenjem i dijelima daleko boljim i ljepšim sebi, i ostalima koji će živjeti poslije njega ..Ima li ono pravo da ostavi svoj trag , doprinos i udio u boljem sutra , ima li pravo na budučnost u koju je uložilo svoja djela , svoj život , ostavljajući ga nadolazečim pokoljenjima , ljepšim i boljim , sretnijim...
Da li je ovaj svjet i okruženje radikalno bolji od svjeta od prije samo stotinjak godina , godina kada je svaka druga bolest bila neizlječiva , kada su siromaštvo , jad i nepismenost bile notorne činjenice večini žitelja , znanje bilo bogohulno i privilegija malobrojnih , uglavnom crkvenih i plemičkih velikodostojanstvenika? Naravno da jeste. Znači li to da naši prapradjedovi , prapraroditelji a svjesni svega gore iznesenog nisu trebali nastaviti život? Nisu trebali omogučiti nove jedinke jer je navodno njihov svjet bio "onakav" ili "ovakav" ?
Neka , baš zato što je svjet takav kakav je , nesavršen i nepotpun treba ga prihvatiti objeručke...prihvatiti sve njegove izazove kao dar , kao poklon koji se veoma veoma rijetko dobije u obliku prilike da se upišemo u knjigu Života.
Zato je taj čin darivanja , preplemenit i preznačajan a da bi se tek tako donijela neka odluka o nečijem postojanju ili nepostojanju...a bez dubokoumnog razmišljanja ...sagledavanja za i protiv.
Iz osobnog iskustva tvrdim da bi mi život bez djece bio prazan , siromašan i nepotpun , besciljan i beznačajan i da ništa ne donosi radost i oplemenjuje život kao sam život ...
Ako može značiti , podatak , da neznam nikog , ama baš nikog koji bi rekao da mu je žao što ima djecu a da ih podosta poznajem koji žale i čine sve da dobiju potomstvo ako to ne mogu iz zdravstvenih razloga . Jednako tako neznam ni jedno djete koje bi voljelo da se nije rodilo a da je zdravo . Tko je u pravu ? Jedini način je da se ima djecu i iskustvo roditeljstva pa da se onda usporedi kvaliteta življenja sa ili bez djece.
No , da napravim suma sumarum ...bez ikakve namjere da nešto sugeriram ili osuđujem bilo koga ili namečem svoje mišljenje i uvjerenja želim samo reći da je svjet sa djecom bogatiji i sretniji i da mu je , usuđujem se to reći , upravo to, možda i svrha.
ja nemam djecu, ali imam starce,
, naši dobri prijatelji imaju dvoje djece i treće na putu i isto kažu da nije ni drastično skuplje ni teže, s tim da ne rade sad neke neznam kako dobro plaćene poslove....,kažu da im jednostavno fali taj dječiji plač u kući i zato su se odlučili na drugo i sad na treće dijete...., a koliko vidim klinci su im presretni da će dobiti seku ili bracu....
osim toga treba imati hrabrosti i snage ne imati djecu jer ipak kad pogledamo to je jedan od najjačih ljudskih poriva i mislim da su sa strane prirode tu najveća iskušenja tako da svaka čast