Kao što sam naslov govori, malo ću opisati jednu od meni jako zanimljivih bićenca naše majčice prirode. Radi se o pčelama samotarkama ili stručno pčelama roda Osmia koje su same po sebi jedan jako uski krug kad pričamo o vrlo važnim oprašivačima jer nama najpoznatije pčele medarice čine maleni dio jednog kompleksnog sustava bez kojeg stvarno nebi bilo života kakvog ga poznajemo. Ima jako jako puno vrsta i rodova oprašivača koji ne žive u zajednicama i osobno ih neznam ni 0.1%,ali napisati ću pokoju o dvije vrste kojima već treću godinu marljivo bušim rupe u komadima drveta kako bi ih razmnožio u što većem broju i na taj način poboljšao njihove uvjete za opstanak,ali i promatrao rezultate njihovog marljivog rada bez kojega zasigurno nebi imao toliko plodova (u konkretnom slučaju marelice) niti bih mogao uživati u njihovom društvu.
Radi se o vrstama Osmia rufa i Osmia cornuta te još jedna vrsta nešto manjih hymenoptera sličnijih domaćim pčelama koje još nisam identificirao.
Sigurno ću nešto zaboraviti napisati te ću u nekoliko navrata morati nadopunjavati i ispravljati tekst kako se sjetim svojih osobnih opažanja
U konkretnom slučaju rufe i cornute izlaze ranije, početkom ožujka dok se treća vrsta javlja otprilike 2 tjedna nakon prvih izljetanja ovih dviju vrsta.
"Prirodno" stanište im je zapravo u šupljinama barske trstike kojima su se prije pokrivali krovovi kuća čemu su se one i prilagodile, makar im paše bilo kakva šupljina određenog promjera i dubine, u mojem slučaju blokovi drveta graba i bukve. Može se koristiti i crnogorica,ali ona se kod bušenja dosta često "lomi" i tuneli ne budu glatki već imaju manje ili jače "špranje" koje u početku mogu biti odbojni,ali će kukci i takve tunele u nedostatku staništa/pritisku veće populacije isto tako rado prihvatiti kao svoj dom. Za početak nekoliko sličica čisto da vidite o čemu se radi,a kad u potpunosti završe svoj ciklus bacit ću još jedan post sa rezultatima njihovog rada.
Neke stvari pišu u linku gore,ali neke su stvari izostavili pa ću probati nadopuniti kako najbolje znam jer je stvarno teško staviti smisleno na papir...ovo radim samo zato da ne zaboravim i da se natjeram konačno staviti jednu temu koja bi se mogla dopasti i drugim čitateljima ovog foruma koji će na taj način pomoći ovim zaista simpatičnim stanarima koje možda do sada i niste primjećivali baš zbog postepenog gubitka pogodnih mjesta potrebnih za njihovo razmnožavanje
Mužjak u procesu udvaranja ženki, jasno se vidi mužjak koji je manji i ima bijele dlačice čeonog štita, duža ticala i konstantno obljeće oko rupa u proljeće jer mužjaci kao takvi uvijek izlaze prvi iz "istog" tunela i čekaju ženke koje po izlasku odmah uhvate drugim parom nogu (zarobe im krila) i nedaju da polete sve dok se ne završi kopulacija. Ženke su po izlasku poprilično trome pa ih se zato može uzeti u ruku i jako dobro promatrati. Vole toplinu i zapravo se vrlo rado popnu na prst i tu čilaju. Ponekad ih je čak i problem skinuti koliko se vole izležavati na 36 celzija,ali se zato malo jače puhne po njima u blizini nekakve površine i samo se prevale
Nisu agresivne i ne ubadaju, pogotovo neposredno nakon izlaska iz zimskog sna odnosno kukuljice, ali ove godine sam čak pretrpio prvi ubod i to od jedinke koja je zapravo bila na umoru,a ja u želji da malo više naučim nisam držao dlan dovoljno otvorenim pa sam je mrvicu nagnječio i dobio svoju lekciju. Žalac NE ostaje u koži, jako je tanak,a sam osjećaj nakon uboda je kao da vas netko lagano bode sa tankom iglicom. "Bol" brzo prolazi,a mjesto uboda je lagano crvenkasto dan-dva nakon...znači ništa strašno.
Stanište:
Odgovaraju im tuneli ili šupljine u raznolikom materijalu i kao što sam rekao nisu preizbirljive što se tiče samog mjesta koloniziranja. Koristim drvo graba ili bukve, oblik je nebitan, samo je bitno da tunel ne bude ispod 6-7cm duljine (za rufu i cornutu) makar će i u takvo gnijezdo u nedostatku boljega isto položiti svoja jaja. Promjer kao što je navedeno u linku od 8-10mm, tako sam ih i bušio i jedinu razliku koju sam primjetio je ta da se u 10mm mogu bez problema okrenuti dok kod 8mm prvo uđu "glavom naprijed" da bi dodatno sabili pelud,a zatim idu na rikverc van, okrenu se i ponovno na rikverc ulaze unutra kako bi skinuli prikupljeni pelud. Bilo bi poželjno blokove pripremiti prije njihovog izlaska jer izgleda kuže što je bušeno svježe (bez obzira jeli drvo suho otprije) ili je izbušeni blok odstajao neko vrijeme. Promjer borera/svrdla sam pretežno koristio 10mm samo zato jer mi je ovaj od 8 puknuo, jako se zagrije, a kako duboko ulazi u drvo velike su šanse da će doći do pucanja. Raspored rupa je apsolutno nebitan jer svaka pčela zna koje je njeno mjesto i ako uđe u krivu rupu brzo iz nje izlazi ili biva protjerana od druge pčele koja je već prisvojila dotični tunel. Pregledao sam dosta slika drvenih blokova i svi su nekako to radili na "rijetko" što je zapravo bezveze jer uvijek treba iskoristiti maksimum prostora koji je na raspolaganju. Kod graba i bukve (tvrđeg drveta) razmak može biti svega pola centimetra, te kod bušenja treba paziti da je borer ravno kako nebi "poderao" susjedni tunel jer onda oba postaju beskorisna. To je naročito problem kod mekšeg drveta poput smreke gdje mi se to dogodilo nekoliko puta pošto nisam pazio.
Drugo stanište koje zapravo najradije prisvajaju jest barska trstika. Do ove godine je nisam imao prilike koristiti,ali prošle smo ak se dobro sjećam u bauhausu kupili onu pletenu ogradu trstike (ili trske) većeg promjera za zaštitu balkona od sunca tokom ljetnih mjeseci pa sam odatle izvukao nekoliko komada (mislim da su metar duljine) i izrezao cjevčice. Pri rukovanju treba jako dobro paziti pošto je trska kao takva poprilično krta i lako se lomi, voćarskim škarama niti ne treba pokušavati rezati jer je potpuno unište. Najbolje je ako imate pilu sa "šajbom" za rezanje željeza koja ima sitne zupce. Uzme se znači taj metar trske i ono najvažnije krene se polako od koljenaca (nodija) koji su najtvrđi, a i u njima se nalazi mogu reći prirodni finiš, tj. u njima je stabljika prirodno zatvorena. Najčešće se od jednog internodija naprave 2 cjevčice kojih svaka ima zatvoreni kraj...nadam se da me kužite
Ne režete pilom prema dolje već okrenete zupce i trsku pilite po zupcima, lagano potegnete 2-3x, malo zakrenete i tako rotirate dok nije skoro pa prerezana jer svaki jači pritisak rezultira trganjem- pogotovo kad hoćete prepoloviti sami internodij gdje će biti ulaz u cjevčicu. Proces je malo zamoran,ali se isplati jer vrlo brzo se da nasjeći 20-30 cjevčica.Trstku/trstiku (Phragmites australis communis) se nemorate ni tuditi pronaći da je kod nas (Hrvatska) netko prodaje,a da nije pletena, jedino ako imate sreće pa živite u blizini staništa da je možete slobodno nasjeći. Tražio sam po netu i jedino gdje sam je našao je u Srbiji neko mjesto da je jako poznato po žetvi trstike:)
Po meni se isplati dati u nekom od centara, mislim 80-100kn, dobijete 5x1 metar što je stvarno i više nego dovoljno za pojedinačni vrt. Jedino ovisi iz godine u godinu koji su promjer naručili,ali ako imate recimo 60% promjera između 7-10mm,a ostatak da je manji, narežite sve jer u manje će doći i druge solitarne pčele koje se javljaju u kasnijim mjesecima. Iznenadit ćete se kad primjetite kako su takva gnijezda popularna za insekte.
Također sam negdje pročitao da gnijezda od trske preko zime treba spremiti na neko zaštićeno mjesto ili ako ste napravili nekakvu drvenu kontrukciju, jako je poželjno zaštiti je žičanom mrežom kao preventiva protiv sjenica i djetlića koji bi ih taj čas raskupusali i uništili.
Nego, hajdemo malo na slikice...
datum je negdje 6.3.,a ove fleke po pločicama su ženke sa mužjacima
Mužjaci uporno obljeću oko rupa gdje bi trebale izaći ženke strpljivo čekajući svoju priliku. Mogu se vidjeti gnijezda iz kojih su rufe i cornute izašle,ali i drugi blatni čepovi koji nisu tako "zaglađeni" već je blato više nabacano u komadićima...to je ta druga vrsta koja izlazi nešto kasnije
again..to be continued
*
