Ruski naziv: mumio, mumie
Perzijski naziv: momiai faqurual yahud
Arapski naziv: hajar-ul-musa
Sanskrtski naziv: shilajit, šiladžit
Ostali nazivi: mineralna smola, židovska smola
Mumyo predstavlja najkompleksnije prirodno ljekovito sredstvo, koje potječe iz teško pristupačnih planinskih predjela Azije.
Usprkos brojnim biološkim i geološkim prosudbama još uvijek nema relevantnih objašnjenja egzaktnog procesa njegovog nastajanja, ali je svim nalazištima zajedničko da su locirana na velikim visinama, intenzivno obasjana sunčanim zrakama u uvjetima vrlo čistog zraka, okružena velikim bogatstvom biljnih i životinjskih vrsta.
Zato je ovdje naveden kompromisni opis Djenchrova koji je mumyo predstavio kao: “kompleks visoko molekularnih, mineralnih produkata izmjene tvari aerobnih mikroorganizama, nastalih u procesu truljenja biljnih ostataka, lišajeva i smola iz korijena jele, omorike i bora.“ Zastupljenost pojedinih vrsta organskih ostataka prilično varira.
Uvijek je u njemu izražena specifičnost flore i faune pojedinih podnevlja.
Ispitivanja kemijskog sastava, koja su proveli indijski i ruski znanstvenici polovinom 20. stoljeća, razjasnila su da je mumijo u osnovi organskog podrijetla jer sve vrste bez obzira na to gdje nastale sadrže organski ugljik.
Povijest i zanimljivosti
U Egipat je Mumyo donesen iz jugozapadnog dijela arapskog poluotoka. Liječnici u Starom Egiptu Mumyo su smatrali izuzetnim iscjeljujućim sredstvom.
Postoji mišljenja da je narod u Starom Egiptu vjerovao da je Mumyo ključna komponenta mješavine korištene za balzamiranje tijela. Oni su vjerovali da će Mumyo koji toliko pomaže živima jednako štititi i mrtve.
Malo je poznato da su balzamirana tijela iz Egipta dobile svoj danas široko rasprostranjeni naziv upravo po Mumyu, a ne obratno!
Pod kraj Egipatskog carstva nastala je prava pomama za Mumyom. Istraživač egipatske kulture Peter Elebraht smatra da je Mumyo bio jedan od povoda za pljačkanje egipatskih grobnica.
Svojstvima Mumya u Indiji se otprilike prije 3000 godina bavio i dvorski liječnik Čaraka, koji je napisao da ne postoji niti jedna bolest koju Mumyo ne može izliječiti ili ublažiti.
U indijskom sustavu liječenja Ayurvedi Mumyo se od davnina smatra za najjačom od ukupno deset "rasajana" koje se koriste.
Rasajana znači tvar ili biljka sa visoko energetskim potencijalom koja oživljava, pomlađuje i liječi organizam.
Mumyo se spominje u brojnim izrekama i legendama današnjeg Kirgistana, Afganistana, Tibeta, Kine, Mongolije, Burme.
Starim trgovačkim putevima stigao je Mumyo do prednje Azije i Grčke gdje se čuveni filozof i prirodoslovac Aristotel (384-323. godina prije Krista), iscrpno bavio njegovim djelovanjem i bilježio svoja saznanja.
On je tvrdio da Mumyo pomaže kod mucanja, rinitisa, otitisa. Njegov učenik Aleksandar Veliki podupirao je rad svog učitelja i obojica su istraživali načine kojima se provjerava autentičnost Mumya.
Pretpostavlja se da je Mumyo u to vrijeme relativno široko korišten kao sredstvo za brže zacijeljivanje rana i prijeloma dobivenih u bitkama.
Hipokrat - najpoznatiji antički liječnik te danas smatran ocem moderne medicine, (460-380. godine prije Krista), također je poznavao i koristio Mumyo u liječenju.
Galen - rimski liječnik i filozof (129-200. poslije Krista), koristi Mumyo kao glavni sastojak svog čudesnog lijeka za sve bolesti "Theariac".
U srednjem vijeku Mumyom se bavio Razes (854.-935.), opisujući primjenu Mumya kod prijeloma, bolesti kostiju, kože, migrena, epilepsije, čireva, tuberkuloze...
Avicena (Ibn Sina; 980-1037.) - čuveni perzijski liječnik i filozof u svojoj knjizi "Kanon medicine" piše: "Mumyo to je planinski vosak... Kad se utrlja, izvanredno je sredstvo za bolove kod išćašenja ili prijeloma, kao i povrede kod padova ili u slučaju paralize živaca lica".
Mumyo je nazvao savršenim i kompleksnim. Pokušao je izdvojiti aktivne komponente i otkriti njihovu ulogu. Avicena je tvrdio: "Mumyo izoštrava svijest, jača želudac, olakšava disanje; to je najsavršeniji lijek".
Al-Biruni (973.-1048.), ističe da je Mumyo odlično sredstvo kod povreda.
Muhamed Tahib (12. Stoljeće), opisuje Mumyo kao dobar lijek. On ga miješa sa sokom od mrkve za jačanje spolne funkcije kod muškarca i plodnosti u žena, čak i kod dokazane neplodnosti.
Tijekom renesanse brojni znanstvenici pokušavali su sintetizirati Mumyo. I čuveni liječnik i alkemičar Paracelzus (1494.-1541.), pokušao ga je dobiti umjetnim putem. Zanimljivo je da je on imunitet nazivao Mumyo.
U 17. stoljeću Mumyo je opisan kao lijek u mnogim spisima u Engleskoj, Francuskoj i Njemačkoj. U drugoj polovini 18. stoljeća ovako ga je opisao poznati engleski liječnik Robert James: "crna, smoli slična supstanca, kiselo-gorkog okusa sa specifičnim mirisom, lijek za opću regeneraciju, protiv upala i trovanja".
Tridesetih godina prošlog stoljeća u bivšem Reichu vrše se i objavljuju znanstvena istraživanja o zdravstvenoj snazi Mumya.
Od 60-tih godina prošlog stoljeća istraživači u SSSR-u objavljuju na stotine znanstvenih radova i kliničkih studija o Mumyu.
Veliku popularnost i pozornost medija, političke elite, vojske i osobito sportaša, Mumyo je stekao nakon teške prometne nesreće slavnog atletičara i svjetskog rekordera u skoku uvis Valerija Brumelja 1965. godine.
Uz brojne operacije kojima je Brumelj bio podvrgnut kako bi spasili njegovu potpuno smrskanu nogu i uz pomoć liječnika Gavrila Ilizarova koji ga je intenzivno liječio s Mumyom, uspio se potpuno izliječiti, kosti su zarasle, uspostavljena je kompletna funkcija noge, pa se Valerij mogao ponovno vratiti treniranju.
Pročišćeni mumio:

Općenito
Nalazišta mumija su uglavnom u predjelima Himalaja, odnosno u dijelovima Indije, Nepala, Butana, Tadžikistana, Tibeta i drugih regija sjeverozapadne Kine, Afganistana, Butana, Pakistana, Burme, Kirgistana, Rusije...
Mumio se u prirodi nalazi u sirovom stanju te ga je potrebno pročistiti od slobodnih radikala, gljivica i ostalih nečistoća koje mogu biti štetne za zdravlje.
Tradicionalni proces pročišćenja se sastoji od otapanja u vodi (u koju se mogu dodati i biljke; triphala), filtriranja i sušenja (na suncu).
Danas se razvijene modernije metode pročišćenja.
SIrovi i pročišćeni mumio:


Uobičajene su četiri vrste ljekovite smole: od zlatne do crvenkastozlatne boje, od srebrne do bijelosive, od bakrene i crne do tamnosmeđe. Posljednja se vrsta tradicionalno smatra najkvalitetnijom iako ispitivanja pokazuju da su sve vrste sličnog djelovanja.
Okus mumija je blago gorak, a miris specifično aromatičan. Mumijo je smolast, rastezljiv i na sobnoj temperaturi ljepljiv iako može biti i u obliku suhog ekstrakta.
U sastav mumija ulaze mikroelementi, makroelementi, proteini, aminokiseline, masne kiseline, prirodni steroidi, vitamini, steroli, kumarini, eterična ulja, neutralne i kisele smole, vosak, benzoati, hipurna kiselina, terpeni, saponini, alkaloidi, fosfolipidi, elaginska kiselina, humična i fluvična kiselina…
Na specifičnost pojedinih vrsta mumija utječe mjesna vegetacija, fauna pa i osobitost stijena u kojima se nalazi. Ipak, sve vrste mineralne smole sadrže osnovni paket koji osigurava njihovo djelovanje.
Mumijo različitog podrijetla jedino se razlikuje u pogledu količine zastupljenosti elemenata. Različite vrste mumija imaju još i svoje specifične sastojke iako im je djelovanje na kraju vrlo slično.
Glavni aktivni elementi mumija su:
-fuluvična i humična kiselina
-kumarini
-minerali
-hipurična kiselina
-aminokiseline.
Klinička ispitivanja, pokusne studije i stoljetna praksa pokazuju da mumijo potiče zarastanje vezivnog tkiva, jača imunitet, regulira metabolizam i probavu, makrofargnu zaštitnu reakciju, poboljšava i stabilizira cirkulaciju.
Povoljno djeluje na metabolizam srčanog mišića. Kod infarkta miokarda normalizira sadržaj bakra i željeza u srcu, regulira krvni tlak, pojačava funkciju mozga.
Mumijo je iznimno sredstvo za liječenje opeklina, vrlo je korisno kod tromboflebitisa, prijeloma i drugih ozljeda kostiju, kroničnih i akutnih radikulitisa (upala korijena kralježničnog živca).
Jak je antioksidans, djeluje laksativno, pomaže kod kronične bolesti srednjeg uha, paradentoze, čira na želucu, hemoroida, psorijaze i neurodermitisa.
Daje dobre rezultate kod liječenja muške i ženske neplodnosti, normalizira menstrualni ciklus.
Djeluje kao profilaktičko sredstvo, okrepljuje organizam i obnavlja energiju, smanjuje osjećaj umora, pojačava izdržljivost i podiže opću otpornost organizma.
Mumijo je siguran pripravak za upotrebu. Pri njegovoj upotrebi jedino trebaju pripaziti one osobe koje uzimaju antikoagulanse (sredstva za sprečavanje zgrušavanja krvi).
Primjena:
Memorija i spoznaja
Modulator imunološkog sustava
Protiv čira
Protiv upale
Antioksidans
Urogenitalne bolest
Dijabetes
Žučni kamenci
Žutica
Uvećana slezena
Fermentativna dispepsija
Gliste
Probavni problemi
Hemoroidi
Pretilost
Anasarka
Bubrežno kamenje
Kamenci u mjehuru i bubregu
Anurija
Histerija
Neurastenija
Epilepsija i ludilo
Živčane bolesti
Amenoreja
Dismenoreja i menoragija
Škrofula.
Zapadna klasifikacija djelovanja:
adaptogeno, antialergijsko, protuupalno, antioksidansno, protiv čira, hipoglikemijsko, imunomodulator.
Ayurvedska primjena:
mineralnih lijek koji se koristi za poboljšanje imunološkog sustava i kao tonik za srce, jetra i bubrege.
Djeluje hepatoprotektivno, protuupalno, kao antihistaminik, i gastroprotektivno. Koristi se za liječenje dijabetesa, kliničkog hepatitisa, zatvora, probavnih poremećaja, raka, degenerativnih bolesti bubrega, i anemije.
Čaraka (drevni indijski liječnik i mudrac) je naveo da onaj tko uzastopno (ne odjednom) uzme oko 3.5 kg shilajita (mumya) može živjeti i 100 godina bez bolesti i zdravstvenih tegoba (propadanja) te da sa svakih 3.5 kg još sto godina više može živjeti, a da onaj tko uzme 35 kg (sukcesivno) može dočekati i 1000 godina života!
Doziranje
Razni izvori navode razno doziranje;
• prvi izvor navodi da bi se dnevna doza trebala kretati od 0.4-0.6 grama kroz 25-30 dana;
• drugi izvor navodi raspon doze od 0,5-5 grama dnevno;
• treći izvor navodi dozu od 8 rati (1 g ili 1.5 g) prvoga tjedna, zatim 16 rati (1.9 g ili 2.9 g) drugoga, trećega i četvrtoga tjedna, a nakon toga se doza povećava za 2 rati po tjednu do sedmoga tjedna da bi se zadržala na toj razini;
• Čaraka samhita, spis za koji se smatra da datira iz 300.-500. god. pr. Kr., navodi minimalnu dozu od 12 g dnevno barem 2 mjeseca za postizanje maksimalne dobrobiti;
• prema još jednom izvoru, za teške bolesti bi dnevna doza trebala biti oko 28-29 grama (1 unca).
Prema tome, ovisno o razlogu zbog kojeg se mumio uzima određuje se i doza.
Pri većim dozama nema opasnosti(moje iskustvo), ali znanstvenici uglavnom navode dnevne doze manje od 1 gram te da se trebaju raditi veće ili manje pauze između perioda uzimanja.
Napomena
Pri nabavi mumija treba biti na oprezu jer postoje mnogi koji prodaju ''lažni'' mumio u koji su umjetno dodani neki sastojici ili se uopće na radi o mumiju.
To se pogotovo odnosi na mumio u prahu.
Pravi mumio se prepoznaje po mirisu, topljivosti u vodi, fizičkim karakteristikama, boji i okusu, a u konačnici i po djelovanju.