Došlo je proljeće, s njim i prirodni uvjeti povoljni za razvoj života

Dakle odem ja u šumu i naberem medvjeđeg luka, sremuša, Allium ursinum. Raste i cvjeta samo u proljeće, spada u geofite. Biljka se jede svježa i brzo uvene pa ju je potrebno konzervirati ako se želi čuvati. Najjednostavniji način je nasjeckati ili samljeti svježe listove pa ih pomješati s maslinovim uljem. Po volji se mogu dodati i mljeveni orasi ili drugi orašasti plodovi. I tako napravim ja to, nabranog i opranog luka nasjeckam i napunim veliku teglu od krastavaca (2500 ml=2,5l) i zalijem maslinovim uljem. Nakon nekoliko dana, oko pola tegle smo pojeli a na ostatak se pokvario. Nisam ju odmah bacio, i nakon nekoliko dana se razvio micelij. Odmah sam se sjetio Paula Stametsa i njegovih priča o širenju spora putem odjeće, kože, kose i svih hranjivih medija u prirodi kao potencijalnog staništa.
Tegla:

Micelij izbliza:

Postoji li mogućnost da to ipak nije P.Cubensis? Vjerojatnije da ipak jest jer mi gljive rastu pokraj te tegle.
Molim za savjet, što bi se s ovim moglo napraviti? Mislim da bi trebalo ocjediti od ulja i ostaviti da se skroz kolonizira i potom nekako iskoristiti

.