Naslov podforuma,
Putovanje u središte uma
Koliko dugo boravim u Umu?
Identificirajući se identitetom tj. sa misli, Ja sam netko i nešto bivam, uvučen u cijeli novi set misli koje "proizvodi" Um.
Misao po misao, slika po slika, ono što mislim postaje realnost. gledajući vremenski, ili gledajući u prošlost ta relnost "traje"
27 godina.
Istina, promatrana kroz identitet, tvrdi da sam u Umu 27 ljudskih godina, međutim središte Uma još pronaša nisam? Pitanje se nameće samo,
koliko dugo još do središta Uma i što kad dođem u sami centar Uma? Što to središte Uma nudi da bi ga se uopće istražilo, ako uopće postoji?
Kako god, ljudi, tj ja, i dalje kopaju, možda jače nego ikad prije. Kopaju i kopaju, sašta "rade" al nije ono što nas bodritežak fizički rad,
već teške misli.
Prva misao, na prvu biva "obećavajuća" ili ako mogu reći zanimljiva i privlačna, isto kao i rođenje djeteta, prvi koraci, upoznavanje ovog svijeta.
Moram priznati da je biti dijete vrlina a ne mana bez obzira o kojem periodu zivota se radi. Dijete je radosno, neopterećeno (mislima),
spontano, puno ljubavi...
Bivajući starije sve ono što ga je krasilo iznutra lagano, sustavno, nestaje. "zaboravlja se "korjen" dok se silna energija usmjerava u krošnju,
težnja za više i više postaje sve "veća" želimo se vinuti do najvećih grana koje su "garancija" za dodirnuti zvijezde.
Možda i te zvijezde bivaju kao neko središte uma u koji svi silno žele zaviriti?
razmišljanje 0-24 h dugi niz godina nije me dovelo ni odnjeo nigdje al ono što je sigurno jest da sam svu ljepotu zračenja ljubavi kroz godine,
izgubija.
Misleći o onome što uraditi, što ću sutra? Zašto sam to uradija? Zašto sam nesretan? Kako prezivjeti? Jebena elita i masoni!? Eh kad bi imao miljone!
Uh da mi je onu opalit!! Hoću li dobiti otkaz i dugi niz sličnih i svakakvih pitanja koje sam nizao godinama zaboravija sma tko sam i što sam!?
Dijete se rodi a odgajaju ga roditelji, a te roditelje su odgajali njihovi roditelji, nastavljajući niz govorim o društvu. Društvo drži do raznih stvari pa određuje
što jest a što nije,pa tako u društvu postoji niz frakcija koje nešto tvrde, nameću i slično.
Dijete upija prvu riječ, MAMA! Sustavno ponavljajući dijetetu MAMA dijete tu riječ identificira sa tijelom majke ili u grubo rečeno objektom.
Uči i svoje ime pa i prezime a onda lagano slaze "film u glavi". riječ je misao ugrubo? Tu misao prenosimo riječima u okolinu? Riječ po riječ, misao po misao,
slika po slika i eto ti autobiografija prava
.
"rođenje je drama, život je drama, smrt je drama
Tvoja originalna svijest je promatrač.
Drama se mijenja, promatrač ostaje" osho
Zbilja oko svega radim dramu ili radimo. Ovaj svijet je nakupina misli a identificirajuci se sa njima, i kopanjem dublje i dublje, u središte uma,
bivamo identitetom zarobljeni.
Misao kao krug, bezbroj krugova, ili da skratim, iz đira u đir i tako u krug
(prestajem pusiti cigarete! Pa pocnem. pa u krug)
Matrix!
Kroz "prošlost" htjeo sam svašta, biti kul, biti ovo ili ono, spoznati svemir, biti pametan itd. Jednom zgodom sam upozna dragog prijatelja. Bio je "čudak" reklo bi se,
tj kroz sustavno namećanje i prihvaćanje misli o raznim skupinama ljudi sma stvorija i razna mišljenja i već definirane kalupe za svakog od njih.
Alternativac, sa čežnjom da oktrije samog sebe, pa je tako jednom zgodom, nakon "mog" kukanja o zivotu, tj, ja ja ja i samo ja...upitao me "Pa tko si ti?"
Kako misliš tko sma ja? Pa ja sma ja! Vidi me, evo me, juhu! Nisam shvaća što me želi pitati sa tim; "tko si ti?" tj. "Tko sma ja?"
Pa valjda ovo tijelo jebemu? Pa ja, Ime Prezime?
(hihi)
Privlačija me ( ne seksualno, perverznjaci) već na neki neobjašnjivi način, njegove riječi izrečene u meni su budile razne osjećaje, uglavnom one nelagode, neodobravanja, odbijanja, proturječnosti,
međutim svejedno sam osjeća neku "dublju povezanost".
Edit; Mogao bih reći, u njegovoj prisutnosti doživljava sam osjećaj srama zbog "vlastitog" neznanja o sebi samom. Toliko priče kroz život, toliko laprdanja u prazno tvrdeći da sam u pravu. Toliko puno "znanja" a ne neznati samog sebe...
tražija sma promjenu u "životu" jer dalje nije išlo, i tako nakon određenog perioda u životu, sve sam više bija "zainteresiran" za duhovno ili ono što bi to kroz
neku definiciju trebalo biti?
Razni gurui, razne knjige, razni psiho opijati, razne životne situacije postale su neka "moja realnost". U početku sve puno informacija, pravi ocean, i ne samo
duhovnost, vec i sfere zavjera, zdravlja itd...Ma svašta nešta samo da mi bude bolje pa će valjda i drugima oko mene biti.
I "ajmo reći" funkcioniralo je. (hihi) Međutim, zar i to nije novi set misli (
) ? Iz jednog filma u drugi? Koliko sma to već puta radija do sad? Ne mogu se više
ni broja sjetiti!?
"Srećom" a zbilja ozbiljno shvatite navodnike, dogodija se trenutak u kojem se viđenje izvana, prešaltalo u viđenje iznutra. U jednom životnom trenutku tj dva,
konzumirajući gljive doživija sam TO što je jednostavno riječima neopisivo.
Pogled izvana, je postao pogled iznutra. U tom trenutku dolazi do spoznaje, "JA SAM TO". Sljedi gromoglasni smijeh i nevjerica, ako to uopće tako mogu nazvati,
al promatrajući to sad kroz misli o tom trenutku tako nekako mi se čini
.
Nisma znao što je "ŽIVOT", nisam znao što je "LJUBAV", nisma znao što je "SREĆA" sve do tog trenutka ili bolje rečeno,
zaboravija sam što je ljubav, sreća, život jer sma ih promatra putem intelekta, putem onog što sma od drugih naučija, zanemarujući na iskustvo, koje je temelj
eventualnog znanja. Podosta stvari u zivotu radim ili radimo jer smo tako čuli, ili su nam tako rekli, bez istinskog iskustva.
Nakon 20 i kusur godina sna, probudija sam se.
Praznina koju sma spozna iznutra, je bila ista ona praznina koja je sveprisutna u ovom svijetu. Praznina između mene i tebe dragi čitatelju,
praznina između zemlje i marsa, praznina,između 2 ili više objekata, ili u krajnjem slučaju praznina između glave i monitora dok ovo eventualno netko čita.
Oslobodija sam se misli, bilo kakvog koncepta o tome tko sma i što sma i u dubokoj tišini spozna TO.
Na početku sam SREĆA stavija pod navodnike, jer iskustvo buđenja na gljivama može biti ljepo i ugodno kao prvi put ili jako neugodno i stravično kao drugi.
zadnji puta ili ti ga drugi, opijen iskustvom prvog puta sam konzumira 10g gljiva. Probudija se jesam ali u tom trenutku mozda i bolje da nisam, ne zbog mene
već zbog jadnog ukućanina.
Oslobođenje se dogodilo naglo za novu godinu, oslobođenje od ega, a osjetio sma da je u tom trenutku bio "golem", potpomognuto iznadprosječnom količinom gljiva,
dogodilo se ono što bi ljudi rekli bed trip ili u mom slučaju bed trip za ukucane dok je meni bilo nenadjebivo. ugl. toliko sam "prolupa" da sam piša po sebi
i inventaru, hjeo gol ići širiti ljubav po mjestu u fazonu "sve je jedno", ili ueti susjedu autu i gol otići na zabavu u grad pod fazom "sve je jedno" ( rofl )
. okidač tog ludila je bija ovog puta orgazam koji me prao 2 sata. Bez ikakve ejakulacije, čisti orgazam, kojeg u zivotu nisam osjetija je preplavija cijelo tijelo,
tak oda se nisma znao nositi sa tom "energijom" utripan ka svinja i jednostavno sma prolupa ka cvrčak.
Sreca u toj nesreci je ta da sam se smirija i nakon odredenog vremena zaspao. Sutradan kad sma se probudija osjeća sma ogromnu krivnju i sram. Misli su se opet nakupile,
ovog puta više nego ikad prije i u tren oka sma zaboravija tk osma i šta sam. Misli i identitet su bili opet tui tako je sve do sada.
Prosvjetljenje, buđenje, buda, zen, sadašnjost, svijest potpomognuto u mom slučaju djlovanjem gljiva se može dogoditi ali je bezpotrebno i može biti opasno.
Pošto sam prvi put buđenje dozivija na 3 puta manjoj dozi i prilikom drugog puta imao isksutvo iz prvog nekako, jedva to sma odvozija do "kraja".
Konzumiranje gljiva svrhom prosvjetljenja u većim dozama ne preporučam pa čak i u manjim, a ako si pak toliki egoista kao što sam bija ja u tom trenutku,
nabavi si dobrog bejbi sitera, osobu koja ima želudac za podnjeti situaciju i koja je faking eksper u sitanju jer malo je onih koji u trenutcima "prekomjernog
bed tripa" gledajući izluđenog gljivara nebi pozvali hitnu ili nešto slično. Također preporučam mjesto gdje nema ljudi.
Da ne ispadne da sma protiv tripanja, nisam, ali za spoznati sebe nije ti potrebno ništa pogotovo psihodelici.
Tko je "JA" koje se veze za misli i tako stvara identitet i priču je istinsko pitanje za mene. Rješenjem te luckaste božje zagonetke koja metaforički rečeno nam
jeste "cijelo vrijeme ispred nosa" više ne razmišljam o postojannju i smislu života, već spoznajem da jesam ŽIVOT.
Tako to izgleda kad pokusam objasniti postojanje i smisao života, LOL.
I sad mi navire misao, pa dobro ako si to sve prozivija, kako to i da sad nisi budan?
Nisma budan jer o tome razmisljam( svakakve misli pa ona za mene ultimativna; "ako se probudim, prolupati cu kao zadnji put").
Uspijes se rijesiti svog tereta u jednu noc, međutim čineći nešto, bilo što, tipa ovo moje tripanje u svrhu buđenja je još jedna u nizu misli,
i zato velim da nije potrebna ni u kom slučaju, a da može biti zajebano, bome može
Ako intelektualno razmišljam o svrsi života( a tu sma trenutno zarobljen), bivam odsutan u mislima, i zamisljam svakakva sranja (hihi).
Stanje bez misli, nazovimo ga meditacijom,
za mene jeste smisao života.
Spoznati sebe prije bilo kakvog koncepta o sebi, spoznati da onaj koji traga cijelo vrijeme za ljubavlju jest sama Ljubav.
Lp
zakon 
odjednom ... a nekad se zna i postepeno otkrivat...samo imat dobar set i setting, iskrenu namjeru i dobro integrirat iskustvo i to je to 
