Juče sa dva druga iz Rusije, 60 grama svežih preliveno vrućim čajem i grejfrutom. Od tri do sedam fijuuuuu.
Prvi put sam probao. Na početku mi je ličilo na travu, što nisam očekivao. Al ubrzo mi je postalo smešno stanje u kom sam se našao. Prosto sve je plivalo oko mene, na trenutke mi se čini da je prestalo, al onda kreću da mi okupiraju pažnju svakakve gluposti. Sve je zanimljivo najobičnija linija na zidu postaje umetničko delo. Vreme je stalo razvuklo se i sve je dobilo mnogo veći značaj. Apsolutno sve od šara na parketu, linija na papiru koje crtam, šake koje su mi pulsirale i bile nekako velike do krošnja drveća koje trepere na vetru i zgrada koje sam gledao kroz prozor koje mi se nikada nisu sviđale tada su bile lepe. Sedeo sam u stanu četiri sata, a doživeo sam takve emocije kao da sam celu planetu obišao. Možda sam dobio taj utisak jer je drug pustio film Baraka. Taj film sam još bolje shvatio na pečurkama. Nikakav loši trip nisam osetio možda na trenutke nešto krene da me muči, al sa novom muzikom, pričom druga, zrakom sunca koje se probilo kroz rupu u oblaku ili novim predmetom u rukama sve se menja za 360 stepeni. I sve se tako menja iz trenutka u trenutak.
Nisam očekivao opijenost i težinu u glavi. Bio sam kao naduvan na trenutke i umoran, pospan a na trenutke sam dizao tegove koje sam našao u stanu.

. Očekivao sam halucinacije, al toga nije bilo. Možda negde gde se neka boja i prelila sam znao da je zbog toga, jer mi se sve muti u pred očima, al to nije bilo ništa imaginarno. Potpuno jak i težak osećaj. Nisam bio sposoban da napišem poruku, niti da skuvam kafu, al već oko devet sati sam bio skroz normalan i uzeo sam da učim. Da sam travu pušio i posle šest sati uzeo knjigu u ruke bilo bi učenje skroz otežano do te mere da bi prestao posle pola sata i legao da spavam.
Sve u svemu dobra i maksimalno pozitivna stvar.
