Ta biljka (i njen korijen koji ima formu koja podsjeca na covjeka), ima veliku ulogu u magiji, prvo zbog jakog halucinogenog efekta i cudne (covjekolike) forme! Zbog te cudne slicnosti, nastalo je vjerovanje da Mandragora ima nadprirodne moci iznad covjekove duse i tijela, i ako je analizom dokazano da sadrzina psiho-aktivnih substanci nije veca od gore spomenutih biljaka. U Egiptu, Mandragora je bila visoko cijenjena kod Faraona. Na odorama Faraona cesto se nalazi motiv od ove biljke, a u cvijetnom vijencu koji je pronadjen pored Tut-Anch-Amona-a nadjen su nekoliko upletenih stabljika Mandragore. U procesu protiv Jovanke Orleanke - (Jeanne d’Arc) jedna od tuzbi bila je zbog posjedovanja Mandragore!
Od davnina postoje komplikovani rituali u iskopavanju ove biljke i njenog korijena. Theophrastus pise u 3.vijeku p.n.e. da beraci ove biljke naprave prvo krug u zemlji, i prvo odsijeku stablo od korijena gledajuci prema istoku. Ostatak korijena iskopaju govorci tajne formule i odigraju odredjeno kolo. Dva vijeka ranije, Pithagoras opisuje Mandragoru kao ,,antropomorf’ ili ,,mali covjek". U rimsko doba kada su psiho-aktivne biljke pocele da igraju vaznu ulogu u magiji, u prvom vijeku nove ere, pise Flavius Josephus: da u krajevima oko Mrtvoga mora ima jedna biljka koja nocu siri crvenkasto svijetlo i da se ona sakriva od ljudi. Ali ona se moze otkriti ako se poprska sa urinom ili krvlju od menstruacije.

Takodje opasno je tu biljku licno iscupati iz zemlje, zato je najbolje da to uradi pas, koji ce poslije toga umrijeti"! Mitovi oko Mandragore postajali su sve cudniji, vjerovalo se da prilikom cupanja ova biljka toliko jako vristi, da onaj koji ju cupa mora umrijeti. Kada su u mracnom srednjem vijeku ljudi poceli da sade ovu biljku u Evropi, vjerovalo se da moze samo da raste ispod vjesala gdje urin i sperma od objesenih kaplje. Zato Njemci zovu ovu biljku ,,covjeculjak sa vjesala"!
Godine 1526, engleski botanicar Turner, odbijo je da prizna da ova biljka uvijek ima ljudsku formu i suprostavijo se narodnoj lakovjernosti u vezi prica sa iskopavanjem Mandragore. Od ove biljke koristi se korijen (pored magicne upotrebe) za pravljenje ljekovite masti protiv reume. Za magicne eksperimente uzmite samo pola ili jos manje od male kasicice samljevenog korijena, koji izmijesate sa nekim sokom od voca. Efekat je prijatan, i za kratko vrijeme zapadnete u dugom sanjivom transu. Plodovi-(maline) se ne jedu, jako su otrovne i ako se tvrdi da u okolini Sredozemlja nijesu otrovne, i cak se od njih prave domaci secijaliteti! (preuzeto sa vutra.org)
http://img.tfd.com/thumb/c/c1/Mandragor ... b]Mandrake[/b]
Botanical: Atropa mandragora
Family: N.O. Solanaceae
O biljci i uzgoju:
Mandragora je visegodisnja biljka, ima vrlo velik korijen, najcesce podjeljen u dva ogranka, listovi su tamnozeleni i oštri i cudnog mirisa. cvijetovi su hemafroditi i oploduju ih insekti. daje plodove slicne mladim jabukama. zute boje i jabukastog mirisa.
Madragora se razmnožava korijenskim reznicama zimi ili sjemenom u jesen, jer sjeme treba period hladnoće da prklija. Podnosi temperature do -10 °C, ali ne podnosi mraz.
Može se uzgajat u posudi napunjenoj mješavinom vrtne zemlje i pijeska, ali posuda mora biti dovoljno duboka da bi biljka razvila korijen.
Najbolje ju je uzgajati na zaštićenom i sunčanom mjestu, primjerice blizu zida ili u kamenjaru, u propusnom i dosta plodnom tlu.
U umjerenim područjima prezimljuje na otvorenom, ali biljku u kasnu jesen treba pokriti lišćem kako bi se zaštitila od hladnoće zimi.
Kada se jednom ustali, mandragora se ne voli uzmeniravat i presađivat.
Dakle- Sadimo u zimi, sadnice presadujemo u proljece, korijen skupljamo u zimi.
Bitno je da je zemlja prohodna i lagana da se korijen moze razvijati. ovo je bitno kod vanjskog sadenja jer ako je zemlja puna kamenja i korijenja Korijen mandragore se nece moci pravilno razvijati.
Nesmije se previse zaljevati jer korijen ima tendenciju da trune ako je zemlja previse vlazna. dakle minimum zaljevanja, direktno sunce.
Njeni plodovi se mogu jesti i sirovi i skuhani (oprez!), a listovi su se koristili za ljecenje vanjskih ozljeda. sam korijen se koristio za anesteziju ali u vrlo malim dozama.
Mandragora sadrzi Hyoscyamine, kojeg mozemo naci u Solanaceae porodici biljaka, npr. henbane, (Hyoscamus niger) mandrake (Mandragora officinarum), jimsonweed (Datura stramonium), and deadly nightshade (Atropa belladonna)
Mandragora je kritično ugrožena biljka u RH, tako da je nemojte čupati u prirodi. Ako ste zainteresirani za uzgoj ove biljke, sjeme možete naručiti iz raznih online sjemenarna