Moderni božićni običaji se baziraju na starim šamanskim ritualima, koji su konzumirali magične gljive.
Iako većina ljudi vide Božić kao kršćanski blagdan, mnogi simboli i ikone koji su povezani s božićnim blagdanima zapravo vuku korijene iz šamanskih tradicija plemenskih naroda pretkršćanske sjeverne Europe.
Sveta gljiva tih ljudi bila je crvena i bijela gljiva Amanita muscaria, također poznata kao "fly agaric" (leteća pečurka/gljiva). Ove gljive se često mogu susresti u bajkama i najčešće ih se povezuje s magijom i vilama. Razlog je više nego jasan, gljiva je halucinogena i koristili su je drevni narodi za uvid i transcendentalna iskustva.
Većina elemenata moderne božićne proslave, kao što su Djed Mraz (djed Božićnjak), božićna drvca, čarobni sob i darivanje, temelje se na tradicijama koje su uključivale berbu i konzumiranje tih svetih gljiva.
Drevni narodi, uključujući Lapps- današnje Finske, plemena Koyak iz središnjih ruskih stepa vjerovali su u ideju o Stablu svijeta. To stablo su vidjeli kao neku vrstu kozmičke osi na kojoj je sam svemir fiksiran. Korijeni stabla protežu se prema dolje u prizemlje a njegova debla predstavljaju "središnju zemlju" (middle earth) svakodnevnog života, a njegove grane dosežu sve do nebeskog crastva.
Zvijezda sjevernjača također se smatrala svetom pošto su se sve ostale zvijezde vrtjele oko nje, oko fiksne točke. Oni povezuju tu "Polarnu Zvijezdu" sa Stablom Svijeta i središnjom osi svemira. Vrh Stabla Svijeta dodiruje Sjevernjaču a duh šamana se penje po tom metaforičkom stablu i prolazi u carstvo bogova. To je pravo značenje zvijezde na vrhu modernog božićnog stabla a i razlog zašto Super Djed Šaman ima kuću na Sjevernom Polu.
Ti drevni narodi su se čudili kako nešto može ponovo izniknuti iz zemlje bez sjemena. Mislili su da je to "djevičansko rođenje" rezultat jutarnje rose, koju su smatrali sjemenom božanstva. Srebrne šljokice koje stavljamo na naša božićna drvca predstavljaju tu božansku tekućinu.
Aktivni sastojci gljive Amanite se ne razgrađuju u tijelu i tako ostaju aktivni u mokraći. Mnogo je sigurnije piti urin osobe koja je konzumirala gljivu nego da se gljiva jede direktno, pošto mnogi toksini budu obrađeni i eliminirani prilikom prvog prolaza kroz tijelo.
To je bila uobičajena praksa među drevnim ljudima, reciklirat moćne učinke gljive, pijući urin jedan od drugoga. Aktivni sastojci Amanite ostaju potentni čak i nakon što šest puta prođu kroz tijelo. Neki čak tvrde da termin "to get pissed" (piss= pišati/ urinirati, kad se govori o opijanju onda bi ova fraza značila opiti se dobrano) dolazi upravo od ovakve aktivnosti ispijanja urina, tisućama godina prije alkohola.
Sobovi su bile svete životinje za te polu-nomadske narode pošto su omogućavale hranu, sklonište, odjeću i druge potrepštine. Sobovi također vole jesti Amanitu, potražili bi je i propinjali neko vrijeme dok bi bili pod utjecajem gljive. (mada jos i dan danas nitko nije siguran jel amanita djeluje na sobove ili je to samo priča) Često bi se urin tako opijenog soba konzumirala radi svojih psihodeličnih efekata.
Ova veza je obostrana, sobovi također vole ljudski urin, osobito od onog tko je konzumirao gljive. U stvari, sob i traži ljudski urin za piće, neki nose vlastiti urin u svojim tobolcima kako bi kasnije privukli soba natrag u krdo.
Efekti Amanite najčešće uključuju promjene u percepciji, izobličenja veličine i letenje. Osjećaj letenja može biti uzrok legendama o letećim sobovima kao i legende o šamanskim putovanjima koje uključuju priče o krilatim sobovima koji prenose svoje jahače do najviših vrhova Svjetskog stabla.
Djed Mraz, Super Šaman
Ikonu modernog djeda mraza uvelike je stvorila Coca cola i njihove reklame, međutim njihova pojava, odjeća, maniri i pratnja oznake su tih drevnih šamana koji su konzumirali Amanitu. Jedna od nuspojava konzumiranja Amanite reflektira se na koži lica čime koža poprima rumeni, ilovasti sjaj. To je razlog zašto je Djed Mraz uvijek prikazan s crvenim nosom i obrazima. Čak je i njegov uzvik- Ho Ho Ho karakterističan za euforičan smijeh onih koji su konzumirali magičnu gljivu.
Djed Mraz je i obučen kao sakupljač gljiva. Kad je došlo vrijeme za izlazak u potrazi za gljivama drevni šamani bi se oblačili kao Djed mraz, noseći crveno bijeli krzneni kaput i duge crne čizme.
Ovi narodi su živjeli u malim nastambama koje su gradili od brezovih grana i prekrivali kožama od soba, zvane "yurts". Slične su "teepee" mada yurts imaju središnji otvor za dim koji često korite i za ulaz. Nakon što bi sakupili gljive u podnožju svetih stabla, šamani bi napunili svoje vreće i vratili se doma. Spuštali su se niz "dimnjak", otvor na svojim nastambama, i dijelili gljive onima koji se nalaze unutra.
Amanita se treba osušiti prije konzumacije: sušenje gljive umanjuje njenu toksičnost i povećava njenu potentnost. Šaman pomaže grupi da objese gljive iznad vatre kako bi se osušile. Ova tradicija se može vidjeti i u moderno vrijeme, vješanjem kokica i ostalih predmeta po kući.
Psihodelična putovanja koja su se dešavala tokom djelovanja Amanite simbolično su se prikazivala upotrebom štapa koji bi bio postavljen u centar nastambe, vireći kroz otvor. Otvor za dim simbolizirao je portal kroz koji duh šamana napušta fizičko tijelo.
Djed mraz je poznat po svom magičnom putovanju, on u svojim saonicama obiđe cijeli svijet za jednu noć. Ova priča je nastala od "nebeskih kočija" koje su koristili Bogovi a preuzeli su ih šamani i Djed mraz. Kočija Odina, Thora pa čak i egipatskog boga Ozirisa poznata su sada kao Veliki Medvjed koji kruži oko Zvijezde Sjevernjače u 24-satnom razdoblju.
U različitim varijantama drevnih priča, kočiju su vukli sobovi ili konji. Kad bi se iscrpili njihova pljuvačka bi se pomiješala s krvlju koja bi kapnula na zemlju i formirala Amanita gljive.
Sv. Nikola je legendarni lik koji je navodno živio u četvrtom stoljeću. Njegov kult se brzo proširio i Sv. Nikola postaje zaštitnikom mnogih različitih skupina, uključujući suce, kriminalce, trgovce, pomorce, pekare, putnike, siromašne i djecu.
Većina se povjesničara slaže da Sv. Nikola nikada nije postojao te da je on u biti kršćanska verzija poganskih bogova. Legende o Sv. Nikoli većinom su proizašle iz priča o teutonskom bogu zvanom Hold Nickar, poznat kao Poseidon u Grka. Ovaj moćan morski bog bio je poznat po svojim galopima kroz nebo tijekom zimskog solsticija, odobravajući napredak onima koji su ga štovali.
Kad je katolička crkva stvarala lik Sv. Nikole iskoristila je ime "Nickar" i dala mu titulu Poseidona- mornar. Postoje mnoge crkve koje su nazvane po Sv. Nikoli, u njegovu čast, međutim većina njih su bili hramovi Poseidona ili Hold Nickara. (sva drevna poganska božanstva bila su demonizirana od strane kršćanske crkve te su ih preimenovali).
Lokalne tradicije su se integrirale u kršćanske blagdane kako bi bile prihvatljivije za nove preobraćenike. Za te rane kršćane, Sv. Nikola je postao neka vrsta "super- šamana" koji je prekrio njihovu vlastitu šamansku kulturalnu praksu. Mnogi najraniji prikazi Sv. Nikole ga prikazuju odjevenog u bijelo i crveno, ili kako stoji ispred crvene podloge s bijelim točkicama, kao kod Amanite.
Sv. Nikola je usvojio i neke kvalitete legendarne "Bake Befana" iz Italije, koja je punila dječje čarape poklonima. Njezino Svetište u Bariju, Italija, postao je svetište Sv. Nikole.
Neki psiholozi su raspravljali o "kognitivnoj disonanci" koja se javlja kod djece koju roditelji potiču da vjeruje u lik Djeda Mraza, kako bi kasnije u starijoj dobi saznali da je to sve bila laž. Kad na taj način obmanjujemo našu djecu mi im oduzimamo bogatu baštinu, stvarno podrijetlo tih drevnih rituala koji su duboko ukorijenjeni u našu povijest i našu kolektivnu svijest. Što bolje razumijemo istinu u pozadini tih popularnih proslava, možemo bolje razumjeti i moderan svijet, a i naše mjesto u njemu.
Mnogi ljudi su odbacili Božić i njegovo slavlje kao previše komercijalnu naviku, tvrdeći da je ritual davanja zapravo slavlje materijalizma i pohlepe. Ipak, pravi duh ovog zimskog slavlja ne leži u razmjeni plastičnih igračaka, već se slave darovi Zemlje.
Umjesto da stalno ponavljamo zastarjele i zbunjujuće mitove, možda da bi bilo puno bolje i ispunjujuće vratiti se originalnom izvoru sezonskih slavlja. Kako bi bilo da se vratimo na početak, i uživamo ovaj solsticij u magičnim gljivama sa svojim voljenima? Koji dar može biti bolji od malo ljubavi i prosvjetljenja u obitelji?
Šta kažete da druge godine slavimo na neki drugi način moji dragi Šamani?
strašan grijeh, onaj za koji ideš drito u pakao... jeah right.
stavljanje alkohola,opijata,halucinogena u isti koš...stvarno nekuzim zasto ljudi-znanstvenici imaju potrebu izmisljat svakakve nebuloze čim se radi o nečem ilegalnom(osim kad je riječ o parama).toplo se nadam da ću jednog dana bit pionir na tom polju u hrv. i otvorit prvi hrvatski entheogenski muzej i malo rasvijetlit šarenilo ovih prostora, zamračeno kršćanstvom 
vidim muhare u hrv grbu...ima se tu tolko materijala da kad dobijem svoj muzej, uposlit ću sve majkaše koji to žele.bit će to mala utopistička tripy neo hipi komuna.obnovljivi izvori,permakultura,izložbe,istraživanja,partiji po noću(ipak se treba i financirat nekako),turizam...ljubav će se granat iz svakog izdanka i odsjeka odjela 
me naučila da ću možda već sutra razmišljat drugačije. vremena se mijenjaju jebiga