Dragi moji,
Evo čak 2-3 tjedna nakon što me Spunk lijepo zamolio da napišem svoja iskvusta, napokon sam se udostojila uhvatiti tastature.
Nešto ukratko sam napisala o mikrodoziranju kada sam se predstavila, ali ponoviti ću se i možda malo detaljnije pojasniti se.
Dakle, prije nekoliko godina doživjela sam neku traumu, a sa traumom su došle teške emocije. Ljutnja, tuga, strah... S vremenom se te emocije stišaju, odnosno prihvatiš ih, naučiš se živjeti sa njima, ali problem je u tome što sam tek s vremenom shvatlila koliki je na mene utjecaj imala ta trauma. Kao neki ožiljak mi je ostalo PTSP, apatija, depra, extra 30kg (!!!) i šta je najgore tako vrijeme prođe u toj hibernaciji da uope ne kužiš šta ti se sa životom dešava, dok ti, valjda, ne pukne film ili dok ne lupiš nosom u pod. Ne znam..
Tek kada sam odllučila promijeniti situaciju, tada sam na netu vidjela intervju sa dr.James Fadimanom, koji je pričao o benefitima mikrodoziranja sa LSD-om i gljivama. Bila sam oduševljena!! Usljedilo je, naravno, puno surfanja, gledanja videa, i njegovu knjigu sam si naručila.. Pričala sam sa frendom koji ima iskustva sa konzumacijom većih dozaa gljiva.. i tako sam krenula sam mikrodoziranjem po savjetu dr.Fadimana. Znači, svaki 4. dan se uzima 0,2-0,5 g sušenih gljiva. On veli da smo prva dva dana pod utjecajem, treći dan odmaramo i promatramo, a četvrti ponovo uzimamo. Po njemu, jako se brzo stvaramo rezistentnost, pa je bolje sačekati da psilocibin/psilocin izađe iz organizma, pa ponovimo radnju.
Krennula sam mikrodoziranjem prije godinu i po dana. Radila sam pauze. Što zbog ne imanja gljiva, a što zbog ne imanja potrebe. Naprosto sam znala kada treba stati i malo se osmotriti.
Da ne duljim, usuđujem se reći da su promjene u ponašanju, percepcije sebe i svijeta oko sebe ogromne. Ono što mi trenutno najbitnije je to da je unutarnji kritičar napokon začepio! Nisam više najnesposobnija, naj... naj... sve naj gore. Dapače, ok sam. I ok je što sam ok. Hahahah
Imam želju za druženjem. Ali onim koji me zadovoljava i ispunjava. Bez srama i straha odem doma ako me netko davi svojim praznim pričama ili nekim crnjolama.
Imam želju za novim znanjima, hobijima (počela sam učiti novi jezik, svirati instrument) i počela sam više boraviti u prirodi. Najprije sam išla u svakodnevne šetnje, sada se nekim sportom rekreativno bavim i smanjila sam onaj višak za čak 20kg!!!
Kada pomišljam na ono prošlo vijeme, imam dojam da sam bila okovana u kavezu, u magli. Vrlo tužno i usamljeno mjesto za biti..
Ali imajte u obzir da te promjene ne dolaze samo zbog mikrodoziranja. Fakat morate biti voljni i spremni raditi na tim promjenama. Prihvatiti se neke discipline... I raditi na sebi!! Ja imam još dugačak put pred sobom, ali mi je drago što sam pronaša saveznika!!
Svašta sam tu sada napisala, možda i malo zbrčkano, pa bi bilo bolje da stanem za sada. Ako imate pitanja, pliz.. tu sam
