Poezija-stihovi meni najdraži

[Ronin]

Mala moja ko ti kosu rica ...
da nije ? ulje iz orahovih bočica

[pecurko]

Samoćom svojom razbiram vreme,
na sitne trenutke patnje,
uživam,
od sreće padam na teme,
celim bićem osećam.

Kroz memljive hodnike svesti
teško se jadan probijam,
posrćem,
od srca nema nikakvih vesti,
celim bićem propadam.

Treba mi Aya od sad pa do kraja.

by Pečurko
inspirisano temom

[dr.manijak]

Nesto mi pade na pamet, zar stvarno ovakva tema treba da stoji u oftopic diskusijama?

[sinnerman]

Možda sam je trebao staviti gdje su filmovi i muzika .
Možda Red može to prenjeti....

A evo jedne Pabla Nerude:
Lagano umiranje

Lagano umire onaj koji ne putuje,

koji ne čita,

onaj koji ne sluša glazbu,

onaj koji ne nalazi zadovoljstvo u sebi.

Lagano umire onaj koji uništava vlastitu ljubav,

onaj koji ne prihvaća pomoć.

Lagano umire onaj koji se pretvara u roba navika,

postavljajući si svaki dan ista ograničenja,

onaj koji ne mijenja rutinu,

onaj koji se ne usuđuje odjenuti novu boju,

i ne priča s onima koje ne poznaje.

Lagano umire onaj koji bježi od strasti,

i njenog vrela emocija;

onih koje daju sjaj očima i napuštenim srcima.

Lagano umire onaj koji ne mijenja život

kada nije zadovoljan svojim poslom ili svojom ljubavi,

onaj koji se ne želi odreći svoje sigurnosti radi nesigurnosti,

i koji ne ide za svojim snovima.

Lagano umire onaj koji si neće dozvoliti niti jednom u

životu da pobjegne od smislenih savjeta

i zaboravi biti sretan…

[dr.manijak]

Vrhunski!
Hvala za ovo, a i odlicna fora sa smajlijima

[sinnerman]

Evo za tebe manijače još jednu koja mi je full dobra:

TIN UJEVIĆ

Samo je san stvarnost
Tu nema ni jučer, ni danas, ni sutra...
Preostaje samo nada i očekivanje.

Zbivanja su u mašti, a misli su snovi o snovima.
Povijest je niz halucinacija, čovječanstvo živi u opsjenama,
a pogiba sa laži na usnama.

Kada umrem, htio bih da moje ime pripadne ne jednoj ulici ni nekoj zvijezdi, no radije jednoj lijepoj, velikoj, mirišljavoj ruži.
Za mnom da zaplaču Marije, ali samo lijepe...
i da se skupe esencije proliju u ljubavnu izgaranje nad lomačom tijela.
Da smrt moja ne došavši prerano ni prekasno bude motiv za dublju, svečanu muziku energije
koja pročišćuje. Jer patnja mora da je zaslužila jednu vječitu ljepotu.
I sve ove riječi jednom nasumce bačene u vjetar, da se vrate drugi put, s dubljim stalnijim zvukom i čišćim značenjem,
da se dogodi saznanje proljeća.

[Red]

manijače, imaš pravo, preseljeno!

Hvala na divnim stihovima

[sinnerman]

Sretan ti ročkas Marley (Bob Marley (rođen Robert Nesta Marley, St. Ann , Jamajka, 6. veljače 1945.)

Old pirates, yes, they rob I;
Sold I to the merchant ships,
Minutes after they took I
From the bottomless pit.
But my hand was made strong
By the 'and of the Almighty.
We forward in this generation
Triumphantly.
Won't you help to sing
This songs of freedom
'Cause all I ever have:
Redemption songs;
Redemption songs.

Emancipate yourselves from mental slavery;
None but ourselves can free our minds.
Have no fear for atomic energy,
'Cause none of them can stop the time.
How long shall they kill our prophets,
While we stand aside and look? Ooh!
Some say it's just a part of it:
We've got to fullfil the book.

[extranoize]

Ne plače samo čovjek

Ne plače samo čovjek
Ja vidio sam ptice
Vidio sam lišće i vjetar i kišu
Kako plaču

Ne plače samo čovjek
Ne pjeva samo čovjek
Ja čuo sam pjev kamena
I biljke kako pjevaju
Svojim sam ušima čuo pjesme vjetra i lišća

Ne pjeva samo čovjek
Ne voli samo čovjek
I more i jedra
I sunce i polja skroz
Skroz su zaljubljeni

Samo je čovjek velika samoća
Čovjek na smrt osuđen
Misao na smrt ga razara

Mahmud Mošref Azad Tehrani (1934-2006)

[dr.manijak]

Lepoto, jesi li od vraga il Boga,
stižeš li iz neba il mračnih dubina?
Zlo i dobro seje tvoj pogled, i stoga
najsličnija su ti neka jaka vina.

U oku tvom sviću sumraci i zore;
rasipaš mirise ko oluja jaka;
a poljupci tvoji melemni pretvore
diva u strašljivca, dete u junaka.

Stižeš li iz bezdna il padaš sa zvezda?
Sudbina, pas veran, gre za tvojom slikom;
radost i jad slepo seješ iz svog gnezda,
vladaš nad svim, račun ne polažeš nikom.

Gaziš po mrtvima, rugajuć se; Užas
spada u ljupkiji deo tvog nakita;
dok razbojništvo, drag, omiljen ukras
na trbuhu tvome pleše i mahnita.

Leptir slepo juri tvojoj sveći: plane
uz prasak, i rekne: Sveti je taj plamen!
A ljubavnik, drhteć nad telom dragane
kao da miluje svoj nadgrobni kamen.

Svejedno stižeš li iz pakla il raja
Lepoto, čudo si tako prosto i kad
pogled tvoj raskrili kapije Beskraja
koji volim, premda ne videh ga nikad!

Od Đavola, Boga, zar je važno? Diva,
Kraljica, Anđeo, Vila, ma šta da si,
činiš - kroz sjaj, ritam, miris - da svet biva
manje gnusan, manje teški zemni časi!