Re: depresija, anksioznost i teski panicni napadi
Postano: 11.09.2012, 19:17
Evo da se nadovežem na ovu temu,jer sam isto to sve prošla kao i horos i jos mnogi drugi. (nisu ukljucene m.gljve). Nakon teške obiteljske tragedije gdje sam ostala bez oba roditelja u jako kratkom roku, 4 godine sam se borila sa teskim napadima,anskioznošću. Netko tko to nije prošao, ne može jednostavno shvatiti kakvo je to stanje uma, šta tvoj mozak tebi moze napraviti, i što si sve mozes u takvom stanju umisliti. Jako se tesko s tim boriti,ali ima nade za sve koji od toga pate. Vidim da je zadnji post bio u veljači 2012., pa ne znam kako si sada, ali nadam se da je bolje
Kroz te 4 godine naučila sam kako "zgaziti" taj glupi napad kad te krene. Prvo bih ti preporučila da prestaneš konzumirati sva psihoaktivna sredstva(ako ih naravno koristis),kako je već netko i spomenio i to ODMAH! Meni su se teski napadi javljali od trave i to sam odmah izbacila i prekrizila. Isto tako sto vise fizicke aktivnosti,ako ti se nekad neda na trcanje,fitness, setnja prirodom isto pomaze. Kad te uhvati ta nervoza ili osjetis da ces dobiti napad, uzmi brzo nesto i na to se fokusiraj. To konkretno mislim na neku radnju, npr. uzmi usisavaj, peri suđe,upali si neki film,nazovi najboljeg prijatelja i pričaj s njim. Znači bilo šta što će ti odvratiti pažnju od toga kako ne možeš disati ,kako ti se vrti u glavi i slično. U pravu si kad kažeš da mislis da težina u grudima dolazi od nervoze želuca. Bol i težina u želucu imaju slične simptome kao srčani udar, znači otežano disanje,kratki udah i sl. Znaj da većina bolova koje osjećaš u svome tijelu tijekom dana i kad nemaš napade dolazi,nebi vjerovao, od anksioznosti. Isto tako vrtoglavica koju spominješ ili osjećaj da ćeš pasti u nesvjest, ako se ujutro budiš sav u bolovima, pun masnica to je sve od toga! Mene je jako boljela vilica mjesecima da bih na kraju shvatila tj .rekao mi je dečko da jako noću škrgučem zubima što je naravno posljedica svega toga. Ja sam na sve te simptome reagirala tako da sam mislila da bolujem od nečega,da mi je nešto,a zapravo ti nije ništa. Znam da je to sad sve teško napraviti u jednom danu ,u tom stanju se ne možeš sjetit onoga sto bi ti pomoglo,nego samo mislis na to kako ne možes disati,kako umires i sl.ali najbitnija ti je vježba ovih stvari,svaki dan po malo i uspjet ćeš.
Ne znam da li ti tako, ali ja sam za vrijeme napada stalno odlazila do kupatila i gledala se u ogledalo. Ako to radiš,prestani! Svaki put kad se pogledaš u ogledalo,samo vidis svoje lice izbezumljeno,u strahu, pa ti se čini da ti lice plavi,jer kao nemaš zraka i još više počneš paničariti.
I nekako zadnje po meni možda najbitnije od svega, je da kraj sebe imas nekog tko će biti uz tebe svaki dan ,biti ti potpora ,netko tko će ti odvratiti pažnju na neke druge stvari ili teme, nekog tko razumije i tvoj dobar i tvoj loš dan. Potpora bliske osobe ,po meni je najvažnija. Puno ljudi se povuče u sebe i misli mogu ja to sam,ali najvažnije je sam sebi priznati "da ja patim od napada,aksiozan sam " ,jer i tebi je onda lakše a i ljudi kojima je stalno do tebe će ti moći pomoći i biti ti potpora.
Svaki put kad te to krene,kad ti se javi napad ,samo si reci "nije mi ništa,već sam to 100 puta doživio i poslije toga uvijek sam bio dobro"Kad to shvatiš i kad si to ponoviš onoliko puta koliko tebi bude trebalo,biti ćeš dobro!
Probaj što manje,koliko možeš razmišljati o prošlosti i gledaj naprijed i bori se. Teško je znam,ali opet kažem ako se budeš borio,napretka mora biti 
Sad bi ja tu mogla još danima pisati,jer o toj temi bi se dalo raspravljati,ali nadam se da sam ti bar malo pomogla
Ako ništa drugo znaj da nisi sam i da ima nas koji smo to isto ili slično prošli,a živi smo i dobro smo
Eto javi se, da vidimo kako napreduješ 

Kroz te 4 godine naučila sam kako "zgaziti" taj glupi napad kad te krene. Prvo bih ti preporučila da prestaneš konzumirati sva psihoaktivna sredstva(ako ih naravno koristis),kako je već netko i spomenio i to ODMAH! Meni su se teski napadi javljali od trave i to sam odmah izbacila i prekrizila. Isto tako sto vise fizicke aktivnosti,ako ti se nekad neda na trcanje,fitness, setnja prirodom isto pomaze. Kad te uhvati ta nervoza ili osjetis da ces dobiti napad, uzmi brzo nesto i na to se fokusiraj. To konkretno mislim na neku radnju, npr. uzmi usisavaj, peri suđe,upali si neki film,nazovi najboljeg prijatelja i pričaj s njim. Znači bilo šta što će ti odvratiti pažnju od toga kako ne možeš disati ,kako ti se vrti u glavi i slično. U pravu si kad kažeš da mislis da težina u grudima dolazi od nervoze želuca. Bol i težina u želucu imaju slične simptome kao srčani udar, znači otežano disanje,kratki udah i sl. Znaj da većina bolova koje osjećaš u svome tijelu tijekom dana i kad nemaš napade dolazi,nebi vjerovao, od anksioznosti. Isto tako vrtoglavica koju spominješ ili osjećaj da ćeš pasti u nesvjest, ako se ujutro budiš sav u bolovima, pun masnica to je sve od toga! Mene je jako boljela vilica mjesecima da bih na kraju shvatila tj .rekao mi je dečko da jako noću škrgučem zubima što je naravno posljedica svega toga. Ja sam na sve te simptome reagirala tako da sam mislila da bolujem od nečega,da mi je nešto,a zapravo ti nije ništa. Znam da je to sad sve teško napraviti u jednom danu ,u tom stanju se ne možeš sjetit onoga sto bi ti pomoglo,nego samo mislis na to kako ne možes disati,kako umires i sl.ali najbitnija ti je vježba ovih stvari,svaki dan po malo i uspjet ćeš.

Ne znam da li ti tako, ali ja sam za vrijeme napada stalno odlazila do kupatila i gledala se u ogledalo. Ako to radiš,prestani! Svaki put kad se pogledaš u ogledalo,samo vidis svoje lice izbezumljeno,u strahu, pa ti se čini da ti lice plavi,jer kao nemaš zraka i još više počneš paničariti.
I nekako zadnje po meni možda najbitnije od svega, je da kraj sebe imas nekog tko će biti uz tebe svaki dan ,biti ti potpora ,netko tko će ti odvratiti pažnju na neke druge stvari ili teme, nekog tko razumije i tvoj dobar i tvoj loš dan. Potpora bliske osobe ,po meni je najvažnija. Puno ljudi se povuče u sebe i misli mogu ja to sam,ali najvažnije je sam sebi priznati "da ja patim od napada,aksiozan sam " ,jer i tebi je onda lakše a i ljudi kojima je stalno do tebe će ti moći pomoći i biti ti potpora.



Sad bi ja tu mogla još danima pisati,jer o toj temi bi se dalo raspravljati,ali nadam se da sam ti bar malo pomogla


