@Shroomko: ok, thnx na linkovima
Beyond Ra je napisao/la: tako je, ali ja imam svoju volju i odbijam mogućnost da me gladna životinja može pojesti

, a ako ne želim da me gladna životinja može pojesti onda se moram ponašati u skladu sa zakonima karme, pa ni ja nesmijem pojest nju
I ja se slažem sa time što kažeš, samo mi je zanimljiva ova rasprava.

Naravno da nismo samo životinje, jer imamo i razum i to nas razlikuje, a taj razum nam omogućuje kontroliranje instikata. Ali često zaboravljamo da su i ti instinkti dio nas. Duhovno napredni čovjek je svjestan tih životinjskih instikata u sebi ali ih je u mogućnosti kontrolirati, jer, kako kažeš - čovjek je puno više od životinje (ni u kom slučaju ne mislim time da su životinje manje vrijedne ili nešto slično).
No opet, često i zanemarujemo te instinkte ili ih nismo svjesni, a oni nam omoguću preživljavanje, pa tako u neku ruku i evoluciju i napredak. Kad je riječ o preživljavanju, ne razmišljamo baš puno o karmi. Naravno, uvijek treba biti apsolutno svjestan i odgovoran za svoja djela. Svi imamo neke moralne ideje o tome što je dobro a što je loše, i generalno možemo reći da je loše oduzeti život i da to donosi negativnu karmu. Ok, s tim se više manje svi slažemo.
Ali uzmimo da se npr netko nađe u situaciji da je sam u šumi, nema hrane i mora preživjet. Tu će doći do izražaja ti primarni instinkti i nagon za preživljavanjem (a taj nagon tjera bića da se prilagode situaciji i da evoluiraju), i koliko god mi svi govorili da je loše oduzeti nekome život, u takvoj situaciji će se razum isključiti, i vjerojatno će svatko napraviti sve što mora da preživi. Isto tako, koliko god bilo loše karmički oduzeti npr. čovjeku život, vjerojatno nitko o tome neće razmišljati npr. u samoobrani, jer to su opet naši instinkti - ako te nekto napadne, branit ćeš se i neće ti u tom trenutku pasti na pamet da li je to karmički loše ili ne. Isto tako, da npr majka vidi da netko napada njeno dijete, mislim da bi bez razmišljanja napravila sve (pa ako treba i ubila), da to dijete obrani, jer to je prirodni majčinski instinkt.
Uglavnom ono što želim reći... da, čovjek je duhovno biće koje sadrži u sebi božansku Ljubav. No dok god je ta napredna duša u fizičkom tijelu (dakle - čovjek), onda to fizičko tijelo povlači i neke instinkte ili nagone koji se nekad kose sa moralnim, karmičkim, ovim ili onim načelima. No, u principu, takva načela je opet izmislio čovjek - u prirodi je sve dopušteno. Ubiti za hranu, zbog preživljavanja - zašto ne? Obično svi gledamo na ubijanje kao nešto loše. Ok, istina - ubijanje je loše, ali zamisli da se nađeš u npr u situaciji koju sam navela: nemaš izbora, moraš ubiti da bi preživio ili ne ubiti, ali to znači da nećeš preživjet. I jedna i druga situacija nosi smrt (a ne zaboravimo da je i smrt dio životnog ciklusa). Da, izbor je da li ćeš odabrati da ti preživiš ili da ne preživiš. Ako ćeš odabrati npr da ne ubiješ jer se to kosi sa tvojim moralnim načelima, nećeš preživjeti i točka. Priroda je lijepa ali ponekad i surova. U Prirodi ima grabežljivaca i plijena. Ako odbijaš biti grabežljivac postat ćeš plijen, pravilo je da preživljavaju najjači. To se ne mora odnositi samo na fizički svijet. Na ne-fizičkim dimenzijama recimo ima isto "grabežljivaca", a ako te netko napradne, branit ćeš se. To je preživljavanje, dakle i evolucija. Nećeš dopustiti da te išta uništi, samo ćeš ići dalje i dalje. Naravno, Ljubav je ta koja na kraju sve pobjeđuje. Ali na duhovnom putu čovjek je i ratnik i ljubavnik.

(Tu se mogu nadovezat i na Castanedinog duhovnog ratnika). Sad bi se tu dalo ići dalje i raspravljati zašto je bitno na duhovnom putu biti ratnik.. ali to je već druga tema.
Dakle, instinkti nisu nešto loše i niže od nas, već su taj životinjski dio nas koji svatko ima, u većoj ili manjoj mjeri. Oni su taj iskonski nagon koji nas tjera dalje, i tako evoluiramo. Ako smo svjesna, duhovna bića u skladu i balansu, svjesni smo i toga što se krije ispod površine, dakle instikata koji nam služe za preživljavanje, ali smo ih u stanju kontrolirat jer posjedujemo i razum, i jer smo duhovna bića pa smo u stanju naći taj balans između onog božanskog i kozmičkog, i onog primalnog i životinjskog u nama. Ako izgubimo povezanost s instinktima, postajemo samo razumski strojevi. Ako se povodimo samo za njima nismo ništa više od divljih životinja. A ako napravimo balans, onda napredujemo i rastemo dalje.
Malo sam otišla off topic sad, heh, ali uglavnom...
