Bila sam po čudnim mjestima i vidjela sam čudne stvari. 2012-e sam otišla vonontirati na piramide. Prvi dan pijanka i upoznavanje s drugim volonterima, ljudi prekrasni, obični radnici, umjetnici, boenergetičari, cirkusanti, odvjetnici, a svi u potrazi za nečim drugačijim.
Slijedeći dan obilazak nekoliko lokacija sa Semirom Osmanagićem (bome sam dobru kondiciju stekla od pentranja tokom dva tjedna) i nakon obilaska smo svi stali u krug. Svi smo se redom trebali predstaviti u par rečenica i reći razlog dolaska. Odmah sam osjetila čudne poglede kad sam rekla tko sam, odakle sam i da ne vjerujem da su tu piramide, nego sam se došla dobro zabaviti.
I sjedim ja tako deseti dan na ploči koju sam krampala i otkopavala sama od početka, potrošila desetke litara znoja na suncu i proleti mi kroz glavu: j..te, pa ja sjedim na piramidi
Također su se "čudne" stvari događale tih dana, pomisliš na nešto i to se dogodi, neka dobra vibra i energija, dobri razgovori s najrazličitijim ljudima. Grad ima nekih 10 000 stanovnika, većina ih je jako skeptična u vezi piramide. Ono što nam je zapelo za oko je da ima jako puno mentalno zaostale djece, ne znam jel ima veze s tom energijom ili nečime drugime. Ali je čudno u tako malom gradiću nekoliko puta naići na različite grupice baš (oprostite na izrazu) retardiranih tinejđera i nije nimalo ugodno ako si sam, a njih 5 te okruži...imajte nekoga sa sobom.
Mene su piramide definitivno promijenile nabolje, sada traže previše love za volontiranje, tada je to bilo ukupno manje od 100kn na dan tako da bi voljela otići na kampiranje (na piramidi mjeseca se može prenoćiti) i eventualno koju noć prespavati u hotelu zbog tuširanja, a i upoznavanja ekipe volontera.
Tko ima prilike svakako preporučujem...upoznat ćete divne ljude, a i sami sebe
