Lični rituali (ne-rad)

[pecurko]

Sećam se kad sam čitao pre 15-tak godina Castanedu, da mi je jak utisak ostavila priča o ne-radu, odnosno o onim svakodnevnim ritualima, koji su samo nama znani, a koje opet izvodimo nekad i nesvesno, a kojih sam ja do tada imao dosta u svom životu.

Voleo bih da u ovoj temi podelimo neke od sopstvenih rituala, načina na koje se čuvamo od negativnih uticaja drugih stvari ili ljudi iz okoline, da podelimo mantre koje izgovaramo sebi u bradu, u slučaju straha ili kakve druge krize ili uzbuđenja...

Otkad znam za sebe uvek prvo levu čizmu obuvam, a desno oko umivam pre ostatka lica. To radim svesno obraćajući pažnju na svaki svoj pokret, to me čini sigurnim na neki način od svega spolja.
Kad se upoznajem sa ljudima nikad ih ne gledam u oči, već u koren nosa između očiju i dozvolim svom vidu da bude zamućen na tren, kao razrok, tako čitam bića i na osnovu toga se i ubuduće prema njima postavljam i ophodim.
Ne mislim da sam u pravu, ali mi je jako važno da to tako radim, jednostavno, impulsivno, primitivno, mene ispunjava i daje mi određenu vrstu mudrosti i svesnosti.

[Shanti]

Da, znaju tako ostat neki utisci u umu po kojima kasnije djelujemo. Recimo u islamu ti je običaj sve "svetije" stvari raditi desnom rukom, tipa jesti, pozdravljati se (rukovati), a lijevom rukom primjerice brišeš čmar...Neko vrijeme ko klinac sam se time povodio, pošto sam iz muslimanske obitelji, ali sada mi to ne igra ulogu...

[Red]

moram priznat da sam prije dosta godina bila puna nekih osobnih rituala. ti rituali su se poceli gomilat sa vremenom pa sam pocela uvidat da se ponasam ko netko tko pati od opsesivno kompulzivnog poremecaja.
sa vremenom sam presala raditi sve te male rituale no neke sam zadrzala.

ujutro je uvijek prvo umivanje ledenom vodom pa kava... zvuci nebitno ali meni tako pocinje svaki dan i to mi je baza za pocetak dana. daje prostora da se slozim nakon sna i da se razbudim pomalo i bez stresa i jurnjave. i kad radim dizem se satima prije samo da bi mogla imat taj moment za sebe.

mislim da je to jedina stvar koju sam zadrzala, ostalo sam odbacila. nekako sam shvatila da me neki rituali vise koce u nekim situacijama nego sto mi pomazu...

razmisljam sada o drugim ljudima koje znam i primjecujem da smo svi puni nekih svojih rituala koje volimo i radimo iz dana u dan. ja se sada ne mogu sjetit niceg drugog sto bi istaknula...

[Frenzy]

ovako u svakodnevnom životu baš i nemam nekih rituala zato što smatram da u dan uvode neku određenu rutinu, a trudim se napraviti svaki dan posebnim i zanimljivim na određeni način. ali naravno postoje iznimke i to je isto ta jutarnja kava koja me vrati natrag u realnost nakon spavanja i jedno 2-3 cigarete uz istu. i pazim koju pjesmu si pustim ujutro jer mi prva pjesma koju poslušam ujutro na neki način diktira što ću slušat ostatak dana.

Pošto se bavim pisanjem za taj dio imam par rituala koji su jednostavno neizbježni. Nikad ne počinjem pisati na kompjutoru nego uzmem olovku i papir ako me uhvati neka ideja i prvo sve bacim tamo pa tek onda prepisujem na kompjutor. To je krenulo čisto iz neke organiziranosti, da imam neki kostur pred sobom dok radim, međutim trenutno se uhvatim da ne mogu u wordu napisati ni rečenicu jer mi djeluje nekako neprirodno Uvijek pišem po noći, nikada po danu, soba mi uvijek mora biti pospremljena...

Kaj mislite jel moguće iz svojih rituala razviti svojevrsan ocd?

[Ninti]

Sve zavisi što je točno iza tih rituala tj koje emocije. Najčešće je strah taj koji razvija OKP i tu spada grupa bolesnika s opsesijama o prljavštini i zarazi, što naravno slijedi kompulzivno pranje i tuširnje koje može trajati satima dnevno.. Druga skupina uključuje bolesnike s patološkim brojanjem i kompulzivnim provjeravanjem, a u trećoj se skupini nalaze čisto opsesivni bolesnici, bez kompulzija.
Ja sam bila na rubnom djelu ove druge skupine jer sam imala određeni 'način' hodanja, što mi je bilo jako opterečujuće a ttrajalo je oko 5 godina i odjednom stalo (10-15 godine) - nisam smjela preskočiti stepenicu, ako se to dogodilo, bilo je vraćanja, koraci su se morali poravnavati sa rubovima nogostupa i drugih linija uz cestu.. itd.
Nije to nitko primječivao osim mene, samo sam izgledala ko da tražim nešto po cesti
Teško je reć zašto se to događalo, al sigurno je povezano s nekom vrstom nezadovoljstva i straha (u mom slučaju). Nikad nisam bila kod psihijatra, a možda sam trebala navratit

[314]

moj svakodnevni ritual je ujutro prilikom buđenja za posao. Prvi alarm ne čujem, a nakon drugog i zadnjeg se probudim, ugasim ga, okrenem se i sklopim oči na minutu - probudim se 20-30 min kasnije i zakasnim na posao

sad sam se sjetio jednog, ali drito. kad idem spavat, kad legnem, obavezno moram bit okrenut prema zidu. u tom sam položaju kratko vrijeme; onda slijedi okret na kontra stranu i spavanje. skoro uvijek se probudim u istom položaju. mislim da se ne mičem preko noći.

zabavna je ova tema, te neke male posebne stvarčice...

[Zeleni Palac]

He he. Ja imam isti problem kao 314. 3 alarma i svaki put skoro zakasnim na posao.
Inace, navecer je savrseno formiran plan:
Probudit se u 15 do 7. Obavit jutarnji ritual u miru bozjem pa lagano krenut na posao.
Ujutro ispadne tako da svakih 5 minuta u polu snu stiscem snooze. Kad vidim da je proslo 7 sati onda razmisljam da sto mi zapravo znaci tih 10 minuta duze lezat u krevetu, pa ustanem obavim sve na brzinu i trcim na posao...

[314]

Zeleni, to nije problem to je ritual...

[Stone]

Kao mala nisam htjela stati na linije na cesti Poslije me to samo prošlo, kad sam shvatila da sam sebi postavljala sve zahtjevnije zadatke nekakvog preskakanja i sl. Prije sam imala ovisnost o svojim ritualima, ala kafa+knjiga ujutro, ali me i to prošlo s godinama.
Sad sam poprilično obuzeta kristalima i već neko vrijeme pred svaki izlazak iz kuće izaberem kamenčiće s kojima ću se taj dan družiti. Isto, imam kamenje s kojim spavam. To rijetko zaboravim napraviti, ali ako ne napravim, sve ok.
Kad bolje skontam, moj ritual je da ga nemam Ne želim ovisiti o nekom postupku ili predmetu, prepuštam se momentu i šta iz njega izroni.
Dešava mi se cijeli život da se s proljećem počnem sve ranije buditi, da bih u ljeto buđenje bilo oko 5 ujutro. Tek od prošle godine, kako gledam sunce, shvatila sam da se budim sa suncem Ali ovo nije na silu, budim se sama od sebe.