Psihodelici i vegeterijanstvo

[Kzfn]

Najjači su oni ludi "borci za životinjska prava" koji izjednačavaju "specizam" s rasizmom i seksizmom.
Jedva čekam da se rakun odbije dići čovjeku u autobusu pa da svi krenemo u marš na Washington.
Kada će napokon krokodili moći birati i biti birani?

Ono što me živcira kod dosta vegetarijanaca i vegana je što se smatraju užasno superiornim jer ne jedu ono što ja jedem. I misle da automatski jedu zdravije ako ne jedu meso. Mislim da se zdravije hranim ako jedem nemasno meso, ribe i razne pripadnike flore nego pojedini vegetarijanci koji žive na čipsu, krumpirićima i čokoladi.

Osim toga, (ovolakto)vegetarijanci su licemjeri. Ako toliko suosjećaju sa životinjama, zašto jedu jaja i mliječne proizvode? Zar misle da te krave i perad žive u hotelima i inzistiraju na iskorištavanju?

[talking head]

Ali to ne mijenja cinjenicu da je konzumaciaja zivotinjskih proizvoda je stara koliko i sam covjek, i moralno prihvacena u vecini ljudskih zajednica, za razliku od recimo ubijanja. Znaci, "moralno" je u ovome slucaju relativno, a posto je u nasem drustvu to moralno prihvatljivo, rado bih cuo dobru formulaciju argumenta zasto ne treba da je prihvatljivo. Recimo, ocigledna zamjerka na argument "smanjivanja patnje" bila bi da se zivotinje u ovome kontekstu ne moraju patiti.

Ne kuzim zasto bi bilo bitno koliko su neki obicaji stari ili kulturno prihavaceni. Argument je jednostavan - svjesno siris patnju bez potrebe. Ja sam se zaista hrvao i trazio protuargumente, jer se volim osjecati pravedno, ali jednostavno ih nema. Sve se svodi na komfor, i nasu moralnu slabost pred svim sto ga potencijalno umanjuje i za milimetar. A apropo zivotinja koje "ne moraju patiti", well, naravno, jednom kada budemo imali protein re-sequencer kao u Star Treku, moci cemo jesti sve bez moralnih dvojbi, ali dokle god je masovna proizvodnja hrane ovako neizbjezno okrutna, jesti meso je jednostavno nemoralno.

btw. Jedino meso koje bi bilo moralno jesti je ljudsko, jer ti samo ljudi mogu dati svjesni pristanak.

[Psychonaut]

Imam osjecaj d ame nisi razumio. Trebas prvo dokazati da se zivotinje pate, da bi patnju koristio kao argument. Pate se ako se sa njima postupa brutalno, ali proces uzgajanja zivitonja i njihovog koristenja za proizvodnju hrane(ukljucujuci i ubijanje) ne mora biti okarakterisan patnjom.

[talking head]

Pa slazem se da ne mora, ali jest! To sto u nekoj hipotetskoj buducnosti ne mora da bude tako ne cini jedenje mesa danas nista vise moralnim. A s obzirom na rast ljudske populacije i globaliziranu prehrambenu industriju, uzgoj zivotinja u jos groznijim uvjetima mi se cini neizbjezan. Jer jednostavno nema toliko hektara pašnjaka po kojima kolicina krava koja je potrebna da nahrani 7 milijardi ljudi (and counting) moze bezbrizno da pase.

A potencijalni kontraargument tipa "ja jedem samo domace, od malih farmi" nije bas moralni stav koliko je buržujska privilegija. Prošla su vremena u kojima se jelo "domace", samo toga jos nitko nije svjestan.

[Psychonaut]

Bas i nije neki ubjedljiv eticki argument nesto sto moze biti(i najcesce jeste), al ne mora. Nigdje univerzalnosti.
Neki ljudi uzgajaju zivotinje na selu, i to moze biti u relativno humanim uslovima. Nekih ih love, a karabinski metak u celo bas i ne implicira neku veliku patnju...

[dr.manijak]

Pre neki dan sam cuo najgluplju vegeterijanku na svetu, da mi je tada bla pri ruci ne da bi joj puko samar nego bih je izvrnuo naglavacke, klasican primer, glupe vegeterijanke koja drugima namece kako je to lepo i zdravo jesti samo trave i plodove iste, i kako je ona bolja od drugih gostiju iz emisije jer ona jede samo voce i povrce a ne mesne i mlecne proizvode.

Naime ovako je isla konverzacija:

Voditeljka no/1: I evo nasa drugrica milena je vegeterijanka i ona ne mora da brine kakvo se meso nalazi na nasem trzistu.

Voditeljka no/2(milena): Da ja sam vegeterijanka i ja ne jedem meso i ne moram da brinem da li cu kakve gadosti pojesti, jer jedem samo iskljucivo sveze voce i povrce i tako isto ne skodim zivotinjama.

Voditeljka no/1: Ali milena zar vi nemate osecaj i prema biljkama i ona su ziva bica i ona rastu i daju semenje iz kojih treba nova biljka da izadje a vi to pojedete.

Voditeljka milena no/2: Draga Jelena ja svoje paprike i ostale proizvode ne pecem, KAKO BI BILO VAMA DA VAS NEKO PECE NA RINGLI?

Voditeljka no/1: Baca se u razmisljanje a onda trenutak cutanja

Voditeljka milena no/2: Ponosno dize glavu i skrece sa teme, sebe smatra za velikog pobednika jer sebi uskracuje hranu i ne pece paprike kako bi iste postedela muka.


E sada mene zanima zasto jednostavno ne prestane da jede paprike, jer kako li bi se ona osecala da nju neko jede dok je ziva malo po malo, ili bi vise volela da je ubiju pa pojedu, ja mislim da bi ovo drugo izabrala.

Mada ja joj preporucujem da prestane da jede svu hranu, cak i voce, povrce tako zitarice, i postedi nas svoje glupe pojave i spasi nekoliko paprika svojim dobrim delom.
Ubi se i postedi paprike

[Alkaloid]

U osnovi etike vegeterijanstva nije ideja da je jedenje mesa neprirodno, a jedenje biljaka prirodno, nego naprotiv da čovjek svojim razumom može mijenjati vlastitu prirodu i postati svjesnije, suosjećajnije, manje agresivno biće te da time prvenstveno koristi SEBI, a onda i svemu ostalom.

Suosjećajnost je povezana s blizinom, pa smo tako s članom obitelji dublje emocionalno povezani nego s neznancem. S tim povezana i percepcija patnje - čovjek (ako nije sociopat ili mentalno obolio) najbolje percipira ljudsku patnju, potom patnju recimo majmuna, pa krave, onda možda guštera, ili ribe, zatim kukca itd, itd. Razvijajući suosjećajnost i svijest o vlastitom položaju u svemiru učimo se sve bolje percipirati patnju, učimo se proizvoditi je sve manje (iako nikad ne prestajemo sasvim). To nije trenutna odluka, to je proces vlastitog razivtka koji traje cijeli život.

Ljudi koji jedu meso često se osjećaju prozvanim kad se spomene vegetarijanstvo. Nekad ih doista i prozivaju/osuđuju. Uvjeren sam to nije dobro. Nemojte se pravdati ako jedete meso, nemojte tražiti i nabrajati razloge. To je vaš životni izbor za koji vam ne treba ničija dozvola. To je vaša SLOBODA.

Isto vrijedi i za vegetarijanstvo. Ne treba ga shvatiti kao ideologiju, nego kao put izučavanja vlastite suosjećajnosti, put nenasilja i postepenog učenja. Ako želite ići tim putem idite, ali s razumijevanjem. Ne bih nikome savjetovao da naglo postane vegetarijanac. Prvo naučite nešto o svojim nutritivnim potrebama, naučite kuhati bez mesa. Naučite uživati u nevjerojatnom bogatstvu biljne hrane. Pa čak i onda, ako nekad poželite komad mesa pojedite ga, ali svjesno - razmislite odakle dolazi potreba i upitajte se jeste li je ispunili tim komadom mesa.

Samo, dragi moji ljudi, jedno vas molim - nemojte mi nikada tvrditi da jedete meso zato što možete osjetiti patnju biljaka. Jednostavno nemojte. Glupo je.

[xarabas]

http://www.nme.com/news/morrissey/57992
Kako je ovaj Morrissey nekad kreten od covjeka

U cemu je fora nametati svoje stavove na silu ljudima?

[Proximus]

Na koju je to tocno osnovu jedenje ili ubijanje biljaka put nenasilja i suosjecajnosti u odnosu na jedenje/ubijanje zivotinja? Od kad to biljka nije zivo bice, koje kao i sva ziva bica osjeca patnju? Zato jer biljka ne vristi, krvari i nema tuzne oči? Ja sam pred par stranica stavio podosta stvarno fino odmejrenog teksta koji se temelji na znanosti a ne vegesenzacionalizmu, ali ljudi i dalje tupe o suosjecanju i nenasilju kod nejedenja biljaka, a tocnost izjava poput toga da je jedenje biljaka put neubijanja necu ni komentirat. I ne, ne tvrdim da neki jedu meso jer im je zao biljaka (rofl), nego da je jedenje mesa = jedenje biljaka, s nekakvom moralnog gledista.

A kad je o domacem uzgoju rijec, ja sam se danas vratio iz velike britanije, u kojoj, a pogotovo u Walesu gdje sam proveo tri dana, su polja prepuna, ali PREPUNA ovaca i krava. U Walesu se u svamom trenutku po krajoliku mogu vidjeti stotine ovaca kako pasu po livadama i planinama, niti jednu jedinu štalu nisam uopce vidio. Znaci zivotinja ima najprirodniji i najugodniji zivot kakav joj covjek moze pruziti, i onda umre doslovno u sekundi prije nego uopce moze shvatit sto se uopce događa, ali neki ce i dalje tvrditi da je problem u samom jedenju mesa a ne u nacinu na koji se isto uzgaja

Opet, sa samog aspekta prehrane meni je potpuno svejedno sto ljudi jedu, ako nevole meso ili im se gadi, super, njihov izbor, ali pobogu kad je rijec o nekakvoj etici, neki si stvarno trebaju skinut tu iluziju vegetarijenske "pravednosti" ili "dobrodusnosti" koja se temelji samo i iskljucivo na moralnom selektivizmu i losim informacijama.

[Alkaloid]

Na koju je to tocno osnovu jedenje ili ubijanje biljaka put nenasilja i suosjecajnosti u odnosu na jedenje/ubijanje zivotinja? Od kad to biljka nije zivo bice, koje kao i sva ziva bica osjeca patnju? Zato jer biljka ne vristi, krvari i nema tuzne oči?

Životinjsku patnju kristalno jasno percipiramo, a ako doista postoje svijest i patnja organizama bez živčanog sustava - ljudi tu patnju sasvim sigurno nisu u stanju zapaziti, samo pretpostaviti. No to sve skupa uopće nije niti bitno jer na pitanje koji je tvoj vlastiti put nenasilja i suosjećajnosti možeš odgovoriti samo sam za sebe. Za nekoga je to neubijanje životinja, za drugoga blagost i suosjećajnost u ophođenju s ljudima itd. itd.

Sve o čemu govorimo je TVOJA VLASTITA ODLUKA I TVOJA SLOBODA pa zašto ti uopće treba potvrda drugih da si u pravu? Možda zato što ni sam nisi siguran da je tako?

Osobno, kad vjerujem da sam u pravu daleko me više ispunja privatno u tome uživati nego verbalno ili pismeno dokazati svoju istinu cijelom svijetu. Put do te spoznaje nije bio nimalo lagan. U to ime, volio bih da moje postove shvatite kao nečija privatna razmišljanja o mogućoj etici vegeterijanstva, nikako kao izraz univerzalne istine. Uostalom nisam se niti deklarirao kao vegetarijanac. Uopće mi nije stalo do deklariranja bilo koje vrste.

Mir svima