David Icke

[Beyond Le Fov]

David Vaughan Icke (Leicester, Engleska, 29. travnja 1952.), bivši engleski nogometni vratar i vrlo popularni sportski komentator.



U mladosti je bio opsjednut nogometom, no teška bolest spriječila ga je da napravi karijeru. Pomirivši se s činjenicom da neće biti nogometaš, Icke se posvetio ekologiji i postao glasnogovornik Britanske stranke zelenih. Stekao je zavidnu reputaciju i nastupima na televiziji, no krajem 80-ih prestao se time baviti te počeo pisati knjige. Prekretnica u njegovom životu nastupila je kad je uspostavio kontakt s jednom iscjeljitelicom i medijem, te kad je u Peruu i sam doživio mistično iskustvo koje ga je, kaže, definitivno otvorilo za mnoge spoznaje o sebi i svijetu oko sebe. Počeo je držati predavanja i putovati cijelim svijetom. Ispočetka su ga mnogi držali za luđaka i komedijaša, no nakon serije globalnih bestselera ... "Istina će te osloboditi" (And The Truth Shall Set You Free), "Djeca Matrice" (Children of the Matrix), "Alisa u zemlji čudesa i uništenje svjetskog trgovinskog centra" (Alice in Wonderland and the World Trade Center Disaster) te konačno "Najveća tajna" (The Biggest Secret), uz obilje video i audio izdanja, intervjua i predavanja na Brixton Academy u Londonu 2006., na Ickea se počelo mnogo ozbiljnije gledati i o njegovim teorijama promišljati s dužnim poštovanjem.

http://www.davidicke.com/


Svoje 'informacije' primate od medija glavne struje koji vam prodaju svakodnevne laži na temelju kojih odlučujete što ćete misliti i vjerovati. Morate se probuditi u određeno vrijeme jer se morate pojaviti na poslu i ne smijete kasniti. Idete tamo gdje vas šalju vaši šefovi i radite ono što vam kažu. Ako se pobunite dobit ćete otkaz, a ako ne dobivate plaću ne možete si priuštiti dom ili dovoljne količine hrane. I ne radi se samo o vama. Što je s vašom obitelji i drugima koji ovise o vama? Ako ne služite sustavu, kakve će posljedice oni trpjeti? Kako biste namirili sve te očite potrebe i izvršili svoje odgovornosti morate provesti svaki dan udovoljavajući drugima. Sa svoje strane, šefovi također robovski pokorno slušaju naredbe onih koji kontroliraju njih, i ni oni se ne usuđuju istupiti iz linije. I šefovi imaju šefove.

Uzmimo za primjer farmera koji hranom opskrbljuje supermarkete; on zapovijeda svojim radnicima na farmi, i ako oni ne rade ono što im kaže, najurit će ih. Ali i on mora raditi sve što mu naloži supermarket, ili će izgubiti ugovor i može ostati bez posla. Na sljedećoj razini, oni koji vode supermarket moraju odgovarati svojim dioničarima, među kojima su također ljudi koji služe svojim šefovima, i šefovi koji služe svojim šefovima. I tako se vrti taj krug ovisnosti i nametanja volje. Nečiji rob nekom je gospodar; nečija ovca nekome je pastir. Svijet je namjerno tako ustrojen. Sustav želi da svatko svakoga kontrolira, i to se postiže na milijardu različitih načina. Ono što zovemo 'slobodnim društvima' u svakom su pogledu gulazi. Sustav ne služi nama - mi služimo njemu. Mi smo robovi koji se zavaravamo da smo slobodni, zato što se ne želimo suočiti sa stvarnošću našeg jadnog položaja.

Jedne noći bio sam gost neke američke radijske emisije kad se jedan slušatelj javio s izvrsnim komentarom. On je čovječanstvo usporedio s mužem koji zna da mu je žena nevjerna, ali očajnički pokušava sebe uvjeriti da to nije istina. Kad se ona vrati kući pita ju gdje je bila i s kim je bila. Muž zna istinu, ali se očajnički nada da će njeno objašnjenje zvučati dovoljno uvjerljivo da se može nastaviti zavaravati da je sve u redu. Radije će čuti dobru laž nego prihvatiti neugodnu istinu. Isto tako, većina ljudi ne želi se suočiti sa zavjerama i korumpiranošću vlada ili zapitati zašto zemlje idu u rat protiv golorukih civila, uključujući i njihove građane. Kada vlade iznose laži i izgovore za svoje groteskne postupke, većina ljudi spremna ih je prihvatiti zato što žele vjerovati da su te laži istina. Alternativa je suočiti se s činjenicom da vlada nije dobronamjerni sluga naroda - nego obrnuto. To znači suočiti se sa stvarnošću da su sile koje kontroliraju Sjedinjene Američke Države sposobne organizirati užase od 11. rujna i optužiti nekog drugog, i da mogu besramno doći na sprovod žrtvama znajući da su ih pomogli ubiti. Koliko je ljudi dovoljno jako da se suoči s time i s posljedicama toga u njihovim životima? To je jedan od glavnih razloga zašto službene laži prevladavaju kao prihvaćena istina. Alternativa je previše nezamisliva, previše nepodnošljiva da bi je mogli uzeti u obzir; zato većina ljudi to i ne čini. Dodajte mi kantu s pijeskom da gurnem glavu.

Isto vrijedi za kolektivno poricanje u vezi s našim životima: 'Imam veliku kuću i velik auto; zar život nije super?' Pa, možda kuća i automobil jesu super, ali život? Koliko ljudi radi ono što stvarno želi raditi? Koliko ih je istinski sretno, ispunjeno i u miru sa samima sobom? Iskreno govoreći, takvih gotovo da i nema. Nije li to samo po sebi duboka osuda ludosti koju zovemo život? Većina ljudi radi ono što misli da mora raditi, a to znači služiti sustavu prema njegovim uvjetima. Zašto brkamo 'život' sa svijetom kakvog trenutno doživljavamo? Kakve veze ima život s bombardiranjem djece pred njihovim roditeljima i roditelja pred njihovom djecom pod izgovorom 'oslobađanja? Gdje je život u ustajanju svakog jutra kako biste sjedili usred iste prometne gužve, ili stajali u redu za isti vlak, na putu za isti posao koji vas ostavlja zaturenima, frustriranima i neispunjenima, prije nego što ćete se vratiti kroz istu gužvu, ili isti red, kako biste gledali isti noćni TV program koji vas tretira kao debila? Gdje je život u slanju naše djece u škole i na fakultete organizirane tako da ih ispljunu kao programirane zupčanike sljedeće generacije? Ali, opet, radije ćemo sebe uvjeravati da imamo 'dobar posao', 'dobru karijeru', 'dobar život' i pružati svojoj djeci 'dobro školovanje', nego se suočiti s užasom nad užasima da je život zapravo sranje. Ili sranje u usporedbi s onim što bi mogao biti i što bismo mi htjeli da je. Stvarno, to nije nikakav 'život'. To je veo suza prerušen s buno maškare i debelim premazom samozavaravanja.

Svoju 'sreću' procjenjujemo prema količini svoje nesreće, a svoja postignuća prema simbolima i drangulijama koje je sustav proglasio mjerilima 'uspjeha'.
Na dan kad sam ovo pisao vidio sam rezultate jedne studije o mentalnom i emocionalnom zdravlju tinejdžera u Britaniji, iako isto vrijedi za cijeli industrijalizirani, kompjutorizirani svijet, pa i šire. Studija 'Vremenski trendovi u mentalnom zdravlju adolescenata^ objavljena u časopisu Journal of Child Psychology and Psychiatry, otkrila je da se broj petnaestogodišnjaka koji pate od tjeskobe i depresije povećao za 70% u manje od 20 godina. Hej, govorimo o petnaestogodišnjacima! Studija je zaključila da je glavni uzrok ovog dramatičnog povećanja emocionalnih trauma kod tinejdžera pritisak da budu 'uspješni'. Bilo bi preciznije da su napisali kako se radi o pritisku da budu 'uspješni' prema kriterijima sustava. Studija govori da 'pritisak da se bude akademski uspješan i perspektiva zaduženosti doprinose raširenoj nesreći'.

U Britaniji, zahvaljujući Blairovoj vladi, studenti se suočavaju s brdom dugova kada napuste fakultet, zbog zajmova koje su morali podići kako bi platili svoje obrazovanje (ili ono što se prodaje pod tim nazivom). Dugovanje znači kontrolu od strane sustava, što je stvarni razlog studentskih zajmova. Studija je također istaknula neravnotežu između vremena provedenog u školi u usporedbi sa slobodnim vremenom, na što ja već godinama upozoravam. Djecu drže u školama od jutra do mraka pet dana u tjednu, a kad se vrata zatvora otvore, šalju ih kući sa zadaćama! Kada da djeca i mladi ljudi stignu raditi ono što žele raditi? Odgovor: između potopa akademskih gluposti osmišljenih da proizvode zatupljene umove koji nastavljaju gurati sustav poput nekontrolirane kugle snijega što svakodnevno grabi naše slobode i jedinstvenost.

Ljudi se većinom zavaravaju da su slobodni na način da nikada ne provjeravaju teoriju u stvarnosti. Poput muha su uhvaćenih u mrežu, i tako dugo dok se ne pokušavaju pomaknuti mogu sebe uvjeravati da bi to mogle kada bi htjele. Samo što, znate, one to trenutno ne žele. Kad bi pokušale, morale bi se suočiti s činjenicom da im je dupe zalijepljeno za tuđi kontrolni sustav koji će uskoro servirati ručak - njih. Nastavljaju činiti ono što im govori vladina diktatura, bez pitanja ili suprotstavljanja, i održavaju iluziju da imaju slobodu izbora ali je nikada ne koriste. 'To što su mi krila zalijepljena za ovu mrežu uopće mi ne smeta, jer sam odlučila da neću letjeti.' Tijekom godina susreo sam velik broj ljudi koji su vjerovali da su slobodni sve dok nisu učinili nešto što je bilo izvan 'normalnog'.


- "Jesi li za izlazak danas, Bille?"
- "Ne hvala, prijatelju, lijepo mi je sjediti ovdje."
- "Ali, mogli bismo izaći kad bismo htjeli, zar ne?"
- "Naravno da bismo mogli."
- "Onda u redu – nije li divno biti slobodan?"

Izvor citata iz knjige:
David Icke: Ljubav je jedina istina, sve ostalo je opsjena

http://www.youtube.com/watch?v=YWP3MlMteZ8

[Beyond Le Fov]

Zašto vlade neprekidno donose zakone koji olakšavaju život i uvećavaju profite velikih korporacija, ali ga otežavaju i čine skupljim malim poduzećima? Evo vam odgovora u obliku jednostavne jednadžbe: ovisnost = kontrola; raznolikost = sloboda. U medijima moć nad onim što vidimo i čujemo sada je u rukama smiješno malog broja ljudi. Možda se uz sve veći broj televizijskih kanala čini da se medijska 'raznolikost' povećava, ali broj onih koji te kanale nadziru i ono što oni prikazuju nastavlja se smanjivati. Dok sam bio televizijski izvjestitelj i spiker tijekom 1970-ih, bilo je nezamislivo da postaje Nezavisne regionalne televizije (ITV) diljem Ujedinjenog Kraljevstva jednoga dana neće biti u vlasništvu različitih, međusobno nezavisnih osoba. To se smatralo neophodnim za slobodan protok nepristranih informacija. Ali danas jedna kompanija, Carlton-Granada, kontrolira cijelu ITV mrežu širom Engleske, Škotske, Walesa i Sjeverne Irske. 'Nezavisni' radio brzo se kreće u istom smjeru. Čak ni to nije kraj, jer plan Iluminata zahtijeva totalnu kontrolu, i širom svijeta regulacija vlasništva nad medijima smanjuje se ili ukida.

Britanska vlada pod iluminatskom marionetom Tonyem Blairom provela je to do nečuvenih razmjera, i traži dopuštanje većeg stranog vlasništva nad medijima kako bi globalne korporacije poput Disneya i drugih mogle ući na tržište. Federalna komisija za komunikaciju Sjedinjenih Država (FCC), na čelu sa sinom Colina Powella, Michaelom, neprekidno vrši pritisak za dodatno ukidanje ograničenja nad vlasništvom. To omogućava da nekoliko iluminatskih korporacija posjeduje enormne udjele nacionalnih i globalnih medija i uništava ono što je preostalo od raznolikosti informacija i gledišta. Zamisao koja stoji iza toga je da se informacije kontroliraju do te mjere da ljudi vide i čuju samo ono što odgovara iluminatskoj diktaturi. To je upravo ono što je George Orwell predvidio u svojoj knjizi 1984.. Dobar primjer je medijska grupa pod imenom Clear Channel koja je tijesno povezana s obitelji Bush. Naime, kupila je velik broj američkih radijskih postaja i diktira emitiranje 'vijesti'. Samo u Detroitu posjeduju sedam najpopularnijih radijskih postaja. Prije i tijekom invazije na Irak 2003. Clear Channel je financirao mitinge s ciljem prikupljanja podrške ratu, dok je istovremeno suzbijao alternativna gledišta u svom eteru.

Velike korporacije poput General Electrica kontroliraju američke televizijske mreže od kojih većina Amerikanaca dobiva svoje 'vijesti'. General Electric posjeduje NBC mrežu, CNBC, MSNBC, Bravo, Mun2TV, Sci-Fi channel, Trio, WNBC - New York, KNBC Los Angeles, WMAQ Chicago, WCAU Philadelphia, KNTV San Jose/San Francisco, KXAS - Dallas/Fort Worth, WRC Washington, WTVJ Miami, KNSD San Diego, WVIT Hartford, WNCN Raleigh, WCMH Columbus, WVTM Birmingham, WJAR Providence, KVEA/KWHY Los Angeles, WNJU New York, WSCV Miami, KTMD Houston, WSNS Chicago, KXTX Dallas/Fort Worth, KVDA San Antonio, KSTS San Jose/San Francisco, KDRX Phoenix, KNSO Fresno, KMAS Denver, WNEU Boston/Merrimack, KHRR Tucson i WKAQ Puerto Rico. Oni također posjeduju Universal Studios, NBC Universal Television Studio i NBC Universal Television Distribution. Zamislite koliku moć fabriciranja lažne stvarnosti imaju zahvaljujući tome.

Medijski tajkuni poput Ruperta Murdocha vode kompanije koje kontroliraju gomile televizijskih i radijskih postaja i novina diljem svijeta, zajedno s filmskim studijem Twentieth Century Fox, izdavačima knjiga kao što je Harper Collins i Delphi Internet sustava. Jedan od Murdochovih 'posjeda', Fox News, ili Fix News (engl. 'to fix' = namjestiti), da budemo precizniji, najpristraniji je televizijski propagandni kanal koji sam u životu vidio. Kroz konglomerate poput General Electrica, Murdochovu novinsku korporaciju, Disneya i AOL-Time Warnera, Iluminati također kontroliraju Hollywood i glazbenu industriju. Možda vidite etikete 'različitih' glazbenih kuća i filmskih studija, ali u osnovi njima dominira ista sila koja odlučuje što će se gledati i slušati, a što neće. Kada dođemo do glavne teme ove knjige, shvatit ćete koliko je ova medijska dominacija vitalno važna za plan Iluminata. Ona ide puno dalje i puno dublje od pukog laganja i skrivanja istine o događajima u svijetu. Bez ovog određivanja što će ljudi uglavnom gledati i slušati, ostatak kontrolne strukture bi se srušio.

Izvor citata iz knjige:
David Icke: Ljubav je jedina istina, sve ostalo je opsjena

[Beyond Le Fov]

Fascinantno je mirno sjediti i slušati svoje misli i osjećati svoje emocije na način promatrača, a ne onoga koji ih proživljava. Mi se obično ponašamo kao da jesmo naše misli i emocije, i poistovjećujemo ih s onim tko smo. Pogrešno shvaćamo što su emocije i zato se s njima identificiramo. Emocije nisu ljubav ili empatija; to je serija programiranih reakcija, i njima se konstantno manipulira.

Ako pronađete mirno mjesto i poslušate svoje misli i emocije, umjesto da se identificirate s njima, shvatit ćete da one nisu vi. Za iskustvo je važno da ne odgovarate ili reagirate na stvari koje čujete i osjetite dok lete kraj vas. Samo ih promatrajte, nedirnuti onim što blebeću, i nikako ih nemojte prosuđivati, ili će vas povući. Na kraju je to kao da slušate radio. Kaže se da mi nismo naše misli, mi smo tišina između njih, i to je razina svijesti s koje se možemo odvojiti od programa. Kada promatrate svoje misli i emocije, klepetaljku u vašoj glavi koja kao da nikada ne prestaje klepetati, možete se uvjeriti u istinitost toga. Tišina je vaša svijest; klepetanje je vaš program. Svijest je tiha jer nema ništa za reći. Ona ne misli, ona zna, a znanje ne mora neprestano trtljati pokušavajući razumjeti stvari. Niti se uvijek brine zbog 'budućnosti' ili žali za 'prošlošću' - što je najveći izvor mentalnog i emocionalnog raspravljanja. U oštrom kontrastu prema umu i emocijama, svijest je stvarno ledeno mirna.

Može biti zabavno promatrati kako naše misli i emocije reagiraju na svakodnevni život. One mogu biti zapanjujuće glupe i pod utjecajem straha. S gledišta svijesti, njihove reakcije postaju tako predvidljive i njihova programirana priroda tako očigledna. Ljudi u vezama igraju emocionalni fliper u kojem prvo reagira jedno, a zatim drugo. To može uzrokovati strašan sukob, a krug je moguće prekinuti samo ako par prestane
reagirati prema programu. Dok se to ne dogodi, konj će jahati jahača. Kada prestanemo reagirati na program, sve što ostane je svijest. Bit softvera je reagiranje; to je ono što Matrix želi da radimo. Kada reagiramo, identificiramo se s programom, pa svijest počinje trčati za bijelim zecom. Dok to čini, njeno stanje postojanja odražava misli i osjećaje za koje vjeruje da su njeni, i stvara energiju koja hrani Matrix. Jednom kada shvatite da vaše programirane reakcije nisu vi, u vašem će životu biti daleko više harmonije i mira. Još uvijek će biti trenutaka kada će vas program navući da reagirate, ali što više budete izražavali svijest to će se ovo rjeđe događati i brže ćete stiskati kočnicu kada se dogodi.

Dok se budete odlogirali iz softvera i logirali u svijest, razvijat ćete spontanost kakvu nikada dotad niste imali. Spontanost ne prepušta svoju slobodu alijima te pravilima i propisima programiranog društva. Volio bih to učiniti, ali... Nema alija - jednostavno to učini. Ali što će misliti ljudi? Učiiiniii to. Ili još bolje,
buuudiii to. Koliko puta ste u nekom trenutku poželjeli nešto učiniti, a onda su vašu spontanost razbile misli i emocije, nabrajajući sve razloge zašto to ne biste trebali učiniti? Dok ste sve to obradili, vašu je spontanost već ugasilo programirano vatrogasno crijevo zvano 'ne možeš', 'ne smiješ', 'krivnja' i 'što ako'?

Ljudi koji kažu 'pravila su pravila' i provode ih ne uzimajući u obzir okolnosti, zone su bez spontanosti, konjići s vrtuljka lišeni jahača. Jeste li ikada vidjeli da je kompjutor spontan, osim ako mu je sustav poremećen? Kada kliknete 'Google', računalo vas vodi tamo. Slijedi pravilnik. Neće reći: 'jebeš to, idem ja na AOL, 'ko te šljivi'. Ponaša se kao kompjutorski program jer to i je, i ista je stvar s 'pravilničarima'. Spontanost zaobilazi program zato što je izraz svijesti - Beskrajne Ljubavi. Kada kompjutor poludi i odbije slijediti naredbe, može ga se simbolički smatrati mentalno bolesnim, pa i programirani ljudi mogu na isti način doživljavati spontano ponašanje. Oni ga ne razumiju jer se ne uklapa u program koji ih kontrolira.

Ne trebamo učiti, moramo odučiti ono što nas je program manipuliranjem natjerao da vjerujemo. Um nije put do prosvjetljenja; on je prepreka za njega. Znanje i <i>znanje</i> nisu ista stvar - prvo je um, drugo je svijest. Mi ne trebamo učiti, već se trebamo probuditi iz hipnotičkog transa i sjetiti se tko smo. Kada to učinimo, prestajemo misliti i počinjemo <i>znati</i>. Neki to zovu intuicijom ili 'slušanjem srca', što potječe iz puno svjesnije razine svijesti od one koja je obično prisutna u ovoj stvarnosti. <i>Znanje</i> je ogranak spontanosti koji donosi odluke.

Program to nastoji suzbiti koristeći um i emocije kako bi nas natjerao da razmislimo o posljedicama intuitivnih odluka, osjećamo se krivima što radimo stvari za koje nas <i>znanje</i> moli da činimo, i pitamo se kako bi 'mali ja' uopće mogao znati. Ta neodlučnost prihvaćanja veličine i beskrajnosti onoga što jesmo najveća je prepreka postizanju stanja <i>znanja</i>. Mi imamo intuitivno znanje, a onda odmah počinjemo sumnjati u njega. To je program koji se ubacuje kako bi zaštitio svoju kontrolu. Jedna od fraza koje možete čuti je: 'Moraš puno toga naučiti'. Ali ne moramo. Mi samo mislimo da moramo.

Za odbacivanje 'Malog ja' od presudne je važnosti odbojnost prema sebi zamijeniti ljubavlju prema sebi. Sustav želi da se sebi ne sviđate, da vas izjedaju krivnja i žaljenje, i da sebe vidite kao beznačajnog, gubitnika u igri života. On postavlja obrasce za ono što je 'uspjeh' ili 'promašaj', 'dobar roditelj', 'dobar suprug', 'dobra žena', 'dobro ovo' ili 'dobro ono'. I prijeti prstom ako ne zadovoljite. Vi niste vaš um ili emocije, vaša 'ličnost'; vi ste Beskrajna Ljubav. To ne znači Beskrajna Ljubav za sve osim 'vas'. Kako se možete ponovno povezati s Beskrajnom Ljubavlju dok sebe svjesno ili podsvjesno prezirete?? Ono što ste učinili ili niste učinili, rekli ili niste rekli, nebitno je. Bili ste uhvaćeni u programu misleći da ste to vi. Sada možete odbaciti masku i voljeti ono što stvarno jeste - Ljubav. A zašto ne biste također mogli voljeti svoju 'programiranu' ličnost? Napokon, ona je također Beskrajna Ljubav; samo što to ne zna. Ljubav i praštanje sebi i drugima briše softver koji stimulira krivnju i mržnju što nas drže u iluzornoj odvojenosti.

Vezanost nas prikiva za Matrix: vezanost za ljude, status, rasu, naciju, religiju, novac i, najviše od svega, vezanost za ishod. Ništa ne guši slobodu i mir više od toga. Ako se, poput sportskih navijača, vezujete za pobjedu 'vašeg tima', pripremate se za razočaranje, jer je jedini način da se to izbjegne taj da 'vaš tim' pobijedi. Svaki drugi ishod garantira razočaranje i frustraciju. Ali ako uživate u igri bez vezivanja za rezultat, ishod neće izazvati emocionalni poremećaj i traumu, jer niste bili vezani za određeni scenarij. Možda bi vam određeni rezultat bio draži, ali niste bili emocionalno vezani za njega. Još jednom, ista je stvar sa 'životom'.

Izvor iz knjige:
David Icke - Beskrajna ljubav jedina je istina

[Beyond Le Fov]

Mi smo Beskrajna Svijest

Da bismo se u svijesti istinski povezali s Jednim, trebamo prestati donositi odluke, prestati pokušavati mijenjati bilo što i trebamo biti bez ciljeva u životu. Što? Znam, ali saslušajte me. Prvo, to ne znači da do kraja života trebate sjediti prekriženih nogu gledajući u zid. Ne radi se o tome da se iskustva ne događaju u vašem životu, radi se o onom što uzrokuje da se ona događaju i o stanju postojanja iz kojeg se događaju. Još jednom, to je nešto što trebamo znati, a ne mentalno razumjeti.
U filmovima ciklusa Matrix ima puno rečenica koje govore o 'cilju'. Jedan je tip rekao: 'Svaki program koji je stvoren mora imati cilj. Ako ga nema, biva izbrisan'. A agent Smith, kompjutorski program, primijetio je: 'Bez cilja ne bismo postojali. Cilj je ono što nas je stvorilo, cilj nas povezuje, gura nas, vodi nas. Cilj nas definira, cilj nas veže.' Mogao je dodati: 'Cilj nas kontrolira. Reći ću nešto što je očigledno, ali ponekad je to potrebno zato što takve stvari ne primjećujemo: da bismo bili Beskrajna Mogućnost, moramo biti Beskrajna Mogućnost. Ne možemo biti Beskrajna Mogućnost tako što ćemo biti bilo što manje od toga. Identificirati se s jednom mogućnošću znači ne obuhvaćati sve u Jednotu. Kada imamo cilj, nismo u vezi s Jednim, jer Jedno nema cilj, ono samo je. Još jedan od slavnih citata Oscara Wildea glasi: 'Ambicija je posljednje pribježište neuspješnih'. Ambicija je stanje cilja i želje, ne bivanja. Moj rječnik kaže da je cilj 'očekivani ishod kojem se teži, ili koji vodi vaše planirane postupke'. Točnije, to je povezanost s ishodom, ne Beskrajnom Mogućnošću. Cilj je Matrixov program jer nas, kao što je rekao agent Smith, definira. A definira nas kao dio, a ne cjelinu. Kada se ono što jeste može definirati, Matrix vas ima, jer se Jednota – Jestnost - ne da definirati. Kad je vaš cilj da nešto učinite, to je ono što postajete. Biti bez cilja ne znači sjediti i ne raditi ništa; to znači prestati identificirati ono što jeste s onim što radite, i prestati dopuštati da vas ono što radite definira. Ono što radite samo je umjesto onoga što vi jeste.

Kad sam krenuo na svoj put razotkrivanja zavjere imao sam cilj i on me definirao. Bio sam tražitelj istine koji je želio upozoriti ljude na ono što se događa. Ono što sam radio, radio sam zbog cilja. Više ne. Nemam cilja u onome što radim, i to je potpuno drugačije stanje postojanja koje treba iskusiti da bi ga se moglo razumjeti.

Put do slobode i Jednote nije stvaranje polarnosti, nego njihovo obuhvaćanje. Kada me ljudi pitaju kako bih opisao sebe, kažem: Ja jesam i ja nisam; ja sam sve i ništa; ja sam svugdje i nigdje; ja sam sve mogućnosti i nijedna. To zvuči smiješno u svijetu zarobljenom identifikacijom s polarnošću. Kako ja mogu biti sve te 'suprotnosti'? Valjda moram biti ili jedno ili drugo. Ali ako sam polarnost, kako mogu biti Jedno? U znanosti govore o materiji i antimateriji, negativnom i pozitivnom polu u carstvu čestica. Kad se čestica i njena antičestica sretnu, one 'anihiliraju' jedna drugu, i cijela njihova masa pretvara se u čistu energiju. Sila stvorena ovim stapanjem polova jednostavno je fantastična. Polovi s kojima se identificiramo u principu su slični materiji i antimateriji, i mi možemo izazvati ovu 'anihilaciju' u Jednotu samo tako što ćemo ih sastaviti. Umjesto da se identificiramo s jednim, možemo biti oboje i stopiti ih u ravnotežu. Identificirajte se s cjelinom, a ne s iluzornim dijelovima. Vi jeste i niste; vi ste svugdje i nigdje; sve i ništa; negativno i pozitivno; vi možete i ne možete; vi hoćete i nećete; vi ste za / protiv; vi vjerujete i ne vjerujete. Time što
ste i jedno i drugo, vi 'anihilirate' oboje, i ono što preostaje je Jednota. Dok to činimo, razgrađujemo snagu Matrixa koja ovisi o polarnosti.

Put kući sastoji se u tome da znamo da smo već kod kuće i da smo oduvijek i bili. To znači prestati identificirati ono što jesmo s oblikom, potrebom da 'evoluiramo', da učimo iz beskrajnih reinkarniranih iskustava, i podređenošću volji nekog 'Boga'. Sve su to niti u mreži kontrole, podzapleti u filmu. Umjesto toga, možemo znati da smo Jednota i sagledati iluziju onakvu kakva je zapravo, beznačajna igra koju je stvorio naš vlastiti strah.

Ako živite svoj život znajući da ste jedno cijela se vaša perspektiva transformira. Ono što je izgledalo važno ili zastrašujuće postaje razlog za histeričan smijeh. Kada gledate svijet iz perspektive Jednog, sve one stvari koje vas smetaju, frustriraju, deprimiraju ili plaše izgledaju nevažne, što i jesu. Kada se takve situacije pojave, vrijedi se zapitati: kako bi na to gledalo Jedno? Bi li Jedno osuđivalo seksualne sklonosti? Bi li se Jedno razbjesnjelo zato što neki sportski tim nije pobijedio? Bi li Jedno odlazilo na birališta i podržavalo neku političku stranku? Bi li Jedno slijedilo neku religiju? Bi li se Jedno moralo štititi od iluzorne 'Tame'. Bi li Jedno brinulo o svojoj astrologiji i karmi ili o tome što je bilo u prethodnom životu? Bi li Jedno osjećalo potrebu da uspije ili 'bude' netko? Bi li Jedno išlo u rat ili se borilo za mir? Bi li se Jedno brinulo zbog bilo čega, žalilo za 'prošlošću' ili se bojalo 'budućnosti'? Bi li Jedno bilo u strahu od 'smrti', kad ona ne postoji? Na sve je odgovor negativan, jer su sve to iluzije. Zašto onda mi radimo te stvari, kad smo mi Jedno? Jedina je razlika ona između Jednote svjesne sebe i Jednote koja je zaboravila što je.

Mi se ponašamo kao mali zato što vjerujemo kao mali; a vjerujemo ono što smo programirani vjerovati. Ne mora biti tako. Možemo pustiti našu svijest da pjeva i zna da smo Sve što postoji. Živjeli smo u lažnom identitetu, aliasu koji nije mi. Ali možemo pogledati u iluzorno ogledalo i ponovno procijeniti ono što mislimo da vidimo. Mi nismo naše ime, tijelo, obitelj, rasa, nacija ili religija. Mi nismo naša imovina, posao, status, slava, uspjeh ili neuspjeh. Mi nismo čak ni naša ličnost, misli ili emocije.

Što smo onda mi?
Mi smo Beskrajna Svijest.
Kako to znam?
Jednostavno.
Ne postoji ništa drugo.

Izvor iz knjige:
David Icke - Beskrajna ljubav jedina je istina

[Beyond Le Fov]

U "Ja sam ja, ja sam slobodan" ukazao sam na riječ j.ebem. Oh, Bože moj, zar je stvarno to rekao? 'Ethel, upravo je rekao onu nepristojnu riječ, pa to je skandalozno.' Obožavam kako novine, zaštitnice morala kakve jesu, uvijek tu riječ pišu j****. Čemu jebene zvjezdice? Kada vidite j****, što vam prođe kroz glavu? j.ebem, upravo to. Znači, moralno je ispravno misliti 'j.ebem', ali ne to i reći. Kakva sranja! [moj dodatak: forum isto cenzurira riječ j.ebem zato stavljam točku iza j, rofl ]

Ništa nije tako dobar primjer duboke kontrole koju Matrix ima nad ljudskim umom kao naši stavovi prema riječi j.ebem. Možda to nije najmilozvučnija riječ, ali izazivam vas da nađete neku koja će bolje sumirati vaše osjećaje kada se udarite čekićem po palcu. Kao i sve riječi, može biti izrečena s otrovom, bez osjećaja ili u šali, no učinak stvaraju energija i namjera koje stoje iza riječi, a ne sama riječ. j.ebem je samo zvuk koji može izazvati ometajuću ili harmoničnu rezonanciju, ovisno o namjeri. Čemu onda tolika strka oko te riječi kada ista stvar vrijedi i za sve ostale? Još jednom, radi se o programiranju. Od djetinjstva nam govore da je ta riječ tabu, i taj utjecaj kod većine ljudi do kraja života diktira reakciju kada čuju tih groznih pet slova. U redu je reći 'spolno općim', iako se ni to ne ohrabruje jer kod mnogih ljudi izaziva nelagodu, ali njen dvosložni sinonim je definitivno persona non grata. Ali, zamislimo da j.ebem znači nešto drugo, recimo sendvič.

Vjeruje se da su dvije kriške kruha s nečim između dobile ime po četvrtom grofu od Sandwicha jer je on, navodno, oko 1762. zatražio da mu se meso servira između dvije kriške kruha kako ne bi morao prekinuti kockanje. Izvorno je namjeravao uzeti naslov grof od Portsmoutha i, da je to učinio, mi bismo danas jeli portsmate. Također, da je grof prekinuo svoje kockanje kako bi se poseksao sa sluškinjom, riječ sendvič mogla je danas u žargonu značiti spolni odnos. To bi svakako dalo novo značenje rečenici 'Idem na sendvič'. Danas se ne osjećamo neugodno kada tražimo sendvič, ali susreli biste se s gnušanjem, zapravo s užasom, kad biste zatražili j.ebeni sendvič. Koliko bi drukčije bilo da su uloge zamijenjene i da se nekim hirom sudbine sendvič zove j.ebanje. Bilo bi u redu tražiti j.ebanje sa sirom i rajčicom, s dosta majoneze, ali uslijedilo bi zgražanje kad biste zatražili sendvičeno j.ebanje. Mogu reći grebem i to je u redu. Ali kada kažem j.ebem, svi se uznemire. To je tako patetično, i ako postajemo tako napeti zbog jedne dvosložne riječi, kakve su nam šanse da se izvučemo iz bilijuna daleko moćnijih načina na koje se iluzija nameće našem osjećaju za stvarnost?

Ljudi govore da žele biti slobodni, pa ipak ne mogu proći ni prvu bazu bez da ih sablazni gola guzica ili jedna riječ. Duboki udah... Jeeebanjeeeeeeee. Eto, vidite, je li netko umro? Nikoga nije pogodila munja ili krstareća raketa? To je samo jedna jebena riječ, a mi smo Beskrajna Svijest - Svemogućnost. Pa, jebote.

Ispred studija radio postaje u Los Angelesu vidio sam obavijest s popisom svih riječi za koje je vladina agencija proglasila da se ne smiju koristiti u eteru. Pisalo je da je kazna za njihovo izgovaranje 500.000 dolara. Jedna od tih riječi bila je... g.ovno. [moj dodatak: i riječ g.ovno forum cenzurira , genjo genjo] Možete reći 'izmet' i ne platiti ništa, ali upotrijebite riječ 'g.ovno' za istu stvar i prijeti vam globa od pola milijuna dolara. Molim vas, protresite me. Spreman sam za buđenje. Toliko smo fokusirani na grančice, kao što su j.ebanje i g.ovno, da ne vidimo stabla, a kamoli šumu. Ne kažem da bi svi trebali prostačiti ako to nije njihov izbor, ali ako netko drugi to radi, što onda?

Seks je još jedna od moralnih zamki koja ljude drži zalijepljene za iluziju. Vidio sam jednog američkog desničarskog kršćanina koji je rekao da ga brinu homoseksualni brakovi i da želi Busha na vlasti kako bi ih zabranio. On je bio zabrinut zbog homoseksualnih brakova. Pa, mislim da vidim izlaz: onda se nemoj oženiti za homoseksualca. Eto, jednostavno, što je sljedeće? Padam u iskušenje da pokrenem internetsku kolumnu i nazovem ju gledajsvojaposla.com. Otkud nekome pravo da odlučuje hoće li se homoseksualci ženiti homoseksualcima? To je njihova stvar. I otkud nama pada na pamet da moraliziramo o odnosima, a kamoli da ih zakonski uređujemo?

Izvor iz knjige:
David Icke - Beskrajna ljubav jedina je istina

[Beyond Le Fov]

Norme

Ljudi nisu svjesni da su oni sami i prelac i predivo. Mi stvaramo našu stvarnost, ali mislimo da nije tako. Zato ne kontroliramo stvarnost koju stvaramo. Stvaramo vlastitu stvarnost u smislu da se naša podsvijest manifestira kroz misaona polja koja svjesni um zatim dekodira u holografske trodimenzionalne iluzije. Međutim, kontrola nad tim iluzijama potječe od podsvjesnih vjerovanja koja stvaraju misaona polja koja svjesni um dekodira u svoja svakodnevna iskustva.
Ako ne mijenjamo naša vjerovanja ne možemo mijenjati iskustvo. To je nemoguće, jer je jedno manifestacija drugog. Možemo trčati naokolo u stvarnosti pet osjetila koliko god želimo, žaleći se i vodeći kampanje, stenjući i gunđajući zbog stanja naših života, ali ništa se neće promijeniti. Ne može. Kako bismo preobrazili našu stvarnost moramo preobraziti naše shvaćanje stvarnosti, jer jedno potječe od drugog. Kada pogledamo u zrcalo i ne sviđa nam se naša frizura, pokušavamo li to popraviti češljanjem zrcala? Ne, češljamo svoju kosu, a zrcalo to odražava. Koliko god izgleda smiješno češljati zrcalo kako biste promijenili frizuru, to je ono što čovječanstvo radi. Vlastitim očima promatra holografski odraz, zrcalo svog podsvjesnog shvaćanja stvarnosti, i pokušava promijeniti ono što mu se ne sviđa češljajući zrcalo - nastojeći promijeniti osjetilnu iluziju unutar osjetilne iluzije. Da bismo promijenili odraz moramo promijeniti ono što se odražava - naše programirano shvaćanje o tome što je stvarno. Vjerujte da ste mali i vaš odraz bit će mali. Vjerujte da nemate moć i nećete odražavati nikakvu moć. Vjerujte da ste nemoćni i odražavat ćete nemoć. I obrnuto. Milijarde ljudi živi svoje živote koprcajući se u odrazu i postajući sve više uplašeni, bijesni, pod stresom i frustrirani zato što se ništa ne mijenja, a stvari idu samo nagore. Ali naravno da se ništa ne mijenja onako kako bi oni htjeli. Kako bi i moglo? Postaje sve gore jer što su ljudi više uplašeni, bijesni, pod stresom i frustrirani zbog besciljnog koprcanja u odrazu, misleći da je on stvaran, to je «gore» njihovo mentalno i emocionalno stanje, što se u zrcalu mora odražavati kao «pogoršanje» njihovog svijeta. To je začarani krug koji se može prekinuti isključivo ako shvatimo da je osjetilna stvarnost iluzija koju sami stvaramo. Možemo imati iluziju pet osjetila koja je zatvor zato što unutarnji zatvori moraju postati vanjski zatvori; ili možemo imati iluziju koja je raj. To je naš izbor, naša odluka, ali što god odabrali, svijet pet osjetila i dalje će biti iluzija, odraz.

Mi stvaramo naš vlastiti svemir, koji je jedinstven. Što više redefinirate svoju stvarnost u odnosu na konsenzus, to ćete više 'stršiti' iz gomile i izdvajati se od ostalih. Svojeglavci su noćna mora za manipulatore konsenzusne stvarnosti. Svijetu je potrebno izbijanje globalne epidemije virusa STRS-a - sindroma težnje k revidiranju stvarnosti. Potrebni su nam svojeglavi ljudi koji djeluju spontano, slobodnih misli i životnog stila, koji prihvaćaju samo one trenutne 'norme' koje poštuju slobodu, a ne ropstvo.
Što se više udaljavate od kolektivnih normi, to više skidate lance kolektivne stvarnosti i Matrixa. Svaki put kad nam kažu da nešto radimo ili vjerujemo, bez obzira koliko to bilo svakidašnje, vrijedi razmisliti: «A da, a tko je tako odlučio?« Odgovor će gotovo uvijek biti: «Nemam pojma.« Zašto našim životom upravljaju 'norme' kojima ne možemo čak ni utvrditi izvor? Ali tako je cijelo vrijeme. To nas vodi do sljedećeg: «Zašto bih to trebao raditi ili vjerovati?« Iz kojih bih razloga trebao slijediti tu normu? Odgovor na to uvijek će glasiti nešto poput: «Moraš tako postupiti, svi to rade«. Ja tako moram raditi? Tko to kaže? Iz vlastitog iskustva mogu reći da jednom kada počnete zahtijevati da 'norme' zasluže svoje mjesto u vašem životu, shvatite kakve su bezumne budalaštine upravljale vašim mislima i ponašanjem. Kao u priči o carevom novom ruhu. Norma koja vrijedi za sve norme je da se obično ispostavi kako su one obične gluposti.

Izvor:
David Icke – Priče iz vremenske omče


Ovo što slijedi izvrsna je simbolična priča o načinu na koji 'norme' postaju prihvaćene bez pitanja, pa čak i bez znanja o tome odakle potječu.

Počnite s kavezom u kojem je pet majmuna.
Unutar kaveza objesite bananu za konopac i pod nju stavite ljestve.
Uskoro će neki od majmuna doći do ljestava i početi se penjati prema banani.
Čim dodirne ljestve, poprskajte sve druge majmune hladnom vodom.
Nakon nekog vremena, pokušat će neki drugi majmun, uz isti rezultat - svi drugi majmuni bit će poprskani hladnom vodom.
Uskoro, kada se neki majmun bude pokušao popeti po ljestvama,
drugi majmuni pokušat će ga spriječiti.
Sada izbacite hladnu vodu.
Izvadite jednog majmuna iz kaveza i zamijenite ga novim.
Novi majmun vidjet će bananu i pokušat će se popeti ljestvama.
Na njegovo iznenađenje i užas, napast će ga svi drugi majmuni.
Nakon još kojeg pokušaja i napada,
znat će da će ga, pokuša li se popeti po ljestvama, drugi majmuni napasti.
Nakon toga, uklonite još jednog od izvornih pet majmuna i zamijenite ga novim.
Pridošlica će krenuti prema ljestvama i bit će napadnut.
Prethodni pridošlica entuzijastično će sudjelovati u kažnjavanju!
Isto tako, zamijenite trećeg izvornog majmuna novim, zatim četvrtog, i naposljetku petog.
Svaki put kada najnoviji majmun krene prema stepenicama, bit će napadnut.
Većina majmuna koji ga tuku nema pojma zašto im nije bilo dopušteno da se popnu ljestvama ili zašto sudjeluju u udaranju najnovijeg majmuna.
Nakon što zamijenite sve izvorne majmune,
nijedan od preostalih majmuna nikada nije bio poprskan hladnom vodom.
Usprkos tome, nijedan majmun nikada se više neće približiti ljestvama kako bi pokušao uzeti bananu.
Zašto ne? Jer koliko oni znaju, oduvijek je bio takav običaj!

Wilson Bryan Key lijepo je to objasnio napisavši: «Programirane od ranog djetinjstva osnovnim pretpostavkama, nesvjesno prihvaćene ideje obično se uzimaju zdravo za gotovo. Kada pretpostavke izbiju na površinu, uvijek ih treba preispitivati.»' Pretpostavke - trenutne reakcije izazvane uvjetovanim vjerovanjem - građevni su blokovi zarobljene stvarnosti. Što uopće znači to 'normalno'? Tko ga definira, i na temelju čega? Ono što je nekoj osobi normalno, drugoj neće biti normalno. Ono što je za nekoga genijalnost, nekom će drugom biti ludost. 'Norme' su samo vjerovanja koja su se kroz ponavljanje učvrstila do neosporne prihvaćenosti. I mi bismo im trebali dopustiti da upravljaju našim životima?

Izvor:
David Icke – Priče iz vremenske omče

[Beyond Le Fov]

Iskustvo sa ayahuascom

Evo Ickeovo iskustvo sa ayahuascom:

:::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::


Oko 9 sati navečer uzeo sam ayahuascu u obliku napitka u maloj čaši. Činilo mi se da okusom pomalo nalikuje likviriciji. Bio sam u velikoj drvenoj 'okrugloj kući', sa mnom u mraku nije bilo nikoga osim Zoea, jednog od organizatora, koji je eksperimentirao sa svim vrstama takvih droga i njihovim kombinacijama.
Mora da u prašumi nije ostalo mnogo toga što on nije probao piti ili pušiti! Zoe mi se svidio. Nismo se uvijek u svemu slagali, blago rečeno, ali dobar je čovjek velikog srca. Čuo sam kako ljudi kažu da te biljka 'odvede' ovamo ili onamo. Ne slažem se s tim. Smatram da ayahuasca otvara kanale (ili vas zavara da tako mislite) i omogućava vam da sami sebe u svjesnoj svijesti odvedete tamo gdje već jeste. Neki će vidjeti mračna mjesta koja odražavaju podsvjesna stanja, a drugi će otići u raj. Mjesto na kojem se ljudi nalaze u svojim najdubljim razinama ne mora biti ono na kojem se čini da se nalaze u svojim svjesnim životima. Bezbrižna osjetilna ličnost, na primjer, može biti fasada koja skriva podsvjesne emocionalne traume koje se mogu manifestirati kao'mračno' iskustvo s ayahuascom.

Usput, iznijet ću jednu očiglednu stvar, zato što to ponekad možemo previdjeti. Podsvjesno je podsvjesno samo za svjesni um. Na svojoj vlastitoj razini svijesti, i ono je svjesno i ima drukčiju stvarnost od osjetilnog 'svjesnog uma' koji izravno doživljava ovaj 'svijet'. Osim toga, što je to 'podsvjesno'? To je sve što nije svjesno u kraljevstvu pet osjetila. Drugim riječima, beskonačno je. Poput svjesnog uma, podsvijest može biti uhvaćena u iluziju ili može biti svjesna svoje beskonačnosti. Razina beskonačne podsvijesti koja komunicira sa svjesnim umom očito će iz temelja utjecati na način na koji ljudi vide sebe i svoj osjećaj stvarnosti. To je kao razlika između shvaćanja da ste izraz Beskrajnog Jednog ili vjerovanja da ste 'običan' i 'nemoćan' nitko i ništa.

Djelovanje ayahuasce počeo sam osjećati vrlo brzo: osjetio sam mučninu i uznemirenost. Nakon toga sam počeo vrištanjem izbacivati godine prigušenih frustracija, i to stvarno vrištanjem. Frustracije koje su potjecale još od dana masovnog ismijavanja, potisnute emocije za koje nisam znao da postoje, oslobođene su u tamu. Hvala Bogu. Neki ljudi, kako sam kasnije saznao, nakon uzimanja ayahuasce mogu povraćati u titanskim količinama, dok na druge nema takvog utjecaja. Potrebno je suzdržati se od povraćanja barem sat vremena od uzimanja biljke kako bi se ona dotad mogla 'metabolizirati' i početi djelovati. Zoeove obavijesti za vrijeme seansi - «Jedan sat - sada možeš povraćati ako želiš» - postale su jedna od mojih trajnih uspomena na taj događaj. U svakom slučaju, nisam povraćao i nakon epizode vrištanja vratio sam se na madrac na podu, osjećajući se nevjerojatno smireno i spokojno. Kad ayahuasca počne djelovati ulazite u izmijenjena stanja i zatvorenih očiju vidite vrtloge blistavih boja i slika. Ali čim otvorite oči vraćate se u osjetilnu stvarnost, premda u blago izmijenjenom obliku. To mi se svidjelo jer je bilo zanimljivo uspoređivati ta dva stanja. Kako iskustvo postaje sve snažnije, sve manje želite otvarati oči, a kad to i učinite ne žele dugo ostati otvorene. Ili je barem tako bilo sa mnom, posebno druge noći.

Ubrzo sam shvatio zašto sam tu prvu seansu trebao proći sam: počeo sam govoriti naglas, a to ne bi bilo moguće da su svi ostali u sobi proživljavali svoja iskustva. Prilično jasno sjećam se većine riječi i svih tema. Dok sam ležao na leđima gledajući gore u mrkli mrak, moje ruke podigle su se u vis, slično kao što su učinile dok sam stajao na humku u Peruu. Iz mojih usta, glasom posve različitim od glasa Davida Ickea, polako i moćno izašle su riječi: «Ja sam ljubav». Nakon toga sam počeo ponavljati: «Ja sam sve i sve je ja, ja sam beskrajna mogućnost.» Zatim sam osjetio kako se fantastična energija počinje izlijevati iz moje srčane čakre i ispunjavati prostoriju. Neonka na stropu počela je treperiti, a zatim su se tri neonke upalile punom snagom. Pogledao sam uokolo i pomislio: «Zašto je Zoe upalio svjetla?» Ali nije. Sva svjetla bila su isključena, upalila su se sama od sebe bez struje. Nakon toga se isključila oprema za puštanje glazbe, da bi se opet upalila nakon desetak sekundi. Na prvi pogled to su bile čudne stvari, ali meni je bilo jasno zašto energija sile koju sam doživljavao može utjecati na strujne krugove, jasno sam osjećao kako energija izlazi iz moje srčane čakre i tvori luk do moje glave. Riječi koje sam govorio dolazile su kroz taj izvor. Čak sam pozvao Zoea da ga pitam da li se to normalno događa. Rekao je da je kod svakoga drugačije.

Počeo sam tečno govoriti u svom izmijenjenom stanju. Nije se radilo o tome da sam misli artikulirao u govor. Riječi su samo izlazile iz mojih usta, no ja bih ih tada po prvi put čuo. Ukratko ću ispričati što su rekle i što sam još snažnije spoznao u drugom obliku sljedeće noći. U sljedeća dva poglavlja detaljno ću iznijeti neke od sve brojnijih dokaza među znanstvenicima otvorenog uma u prilog onoga što mi je rečeno. Neke od informacija još uvijek nije moguće 'znanstveno' potvrditi, pa ćete odluku što o njima misliti morati prepustiti svojoj intuiciji. Ali mnogo toga može se potvrditi. U mojim izmijenjenim stanjima rečeno mi je da je sve što postoji jedna beskrajna svijest koju je glas zvao 'Beskrajno', 'Jednota' i 'Jedno'. U našoj manipuliranoj, iluzornoj stvarnosti postali smo odvojeni od Jednog (u našim umovima, ali ne i zaista) i zato sve promatramo u kategorijama podjela i dvojnosti umjesto da vidimo da je sve povezano, da je sve ista Beskrajna Jednota. Taj je iluzoran osjećaj odvojenosti, zatvor uma koji zovem Matrix.

Prve noći izgovarao sam riječi naglas, dok sam druge čuo snažan ženski glas, jasan koliko samo može biti, koji je dodao još brojne detalje. Evo što su mi rekli tijekom tih dviju noći u izmijenjenim stanjima svijesti koja su ukupno trajala šest do sedam sati. Objavitelja ću zvati 'glas'.
Glas je rekao da je to što su u tijeku takvi napori da se čovječanstvo zatoči u nastupajuću globalnu fašističku državu ili Novi svjetski poredak očajnički pokušaj da se igra sačuva od raspada i da se onemoguće probuđeni ljudi, posebno kroz mikročipove koji su namijenjeni umjetnom sprječavanju ubrzanja vibracija čovječanstva koje se budi. Manipulatori, rečeno mi je, nisu svjesni s čime imaju posla. Nisu upoznati s pravom pozadinom 'igre' u kojoj su i oni samo pijuni. Glas je rekao:

«Ta preobrazba nije možda, nije nešto što bi se moglo dogoditi ili za što se mi nadamo da će se dogoditi budu li stvari išle po 'planu'. Događa se sada, i moć i brzina promjene postat će sve veće i očiglednije. Ono što vidite posljednji je očajnički pokušaj 'Matrixa' da zaustavi neizbježno, to je sve. Preobrazba iz zatvora u raj gotova je stvar.»

[Beyond Le Fov]

Druge sam noći uzeo veću dozu ayahuasce i u početku se osjećaj vrištanja i mučnine vratio. Ovaj put sam bio s ostatkom grupe, i kad sam počeo ulaziti u izmijenjeno stanje upitao sam Zoea bi li se sa mnom vratio u moju sobu kako ne bismo smetali drugima. I tako sam se opet zatekao kako vikanjem izbacujem frustracije i bljujem bez da sam bolestan. Stajao sam na balkonu gledajući stabla, povraćajući u tamu. Iznenada sam svom tijelu koje je osjećalo mučninu rekao «volim te» i mučnina me napustila, a nestalo je i potrebe da frustrirano vičem. Zvuči patetično, ah tako je bilo. Opet sam se osjećao pribrano i smireno, i otišao sam natrag u okruglu građevinu kako bih se pridružio ostalima. Počinjala je najdojmljivija noć mog života.

Kad sam legao zatvorenih očiju opet sam vidio vrtloge boja i slika koji su neko vrijeme imali vrlo kineski ugođaj. Zatim sam čuo glas koji je bio jasan koliko samo može biti. Ne neki daleki, 'što je rekao?' tip glasa, nego snažan i glasan više od bilo čega što sam doživio. Bio je to ženski glas: govorio je vrlo dostojanstveno, uvjerljivo i jasno. «Davide», rekao je, «odvest ćemo te tamo odakle si došao, kako bi se mogao sjetiti tko si.» Tim riječima otpraćen sam na razinu nevjerojatnog blaženstva. Nije bilo 'vremena' i nije bilo 'mjesta'. Sve je jednostavno bilo. Nisam imao tijelo; bio sam samo svijest. I bio sam sve. Nije bilo podjela, polarnosti, crnog i bijelog, nas i njih. Bio sam beskrajan, ali sam također bio potpuno svjestan sebe, kao 'pojedinca' s vlastitom točkom gledišta unutar cjeline. To je ono što smo svi mi. Kad bi ljudi samo mogli doživjeti blaženstvo Jednote, svijet pet osjetila trenutno bi se preobrazio. Energija nije vibrirala kao što to čini u Matrixu. Doživljavao sam ju kao mir ili kao valove oceana koji se kreću usporeno i u savršenom skladu. «Ovo je Beskrajno, Davide», rekao je glas, «odavde si došao, ovamo ćeš se vratiti». Nakon toga su se u mom umu stalno iznova počele ponavljati sljedeće riječi:

«Beskrajna ljubav jedina je istina - sve ostalo je opsjena; Beskrajna ljubav jedina je istina - sve ostalo je opsjena; Beskrajna ljubav jedina je istina – sve ostalo je opsjena.«

U jednom trenutku u svom sam umu počeo oblikovati pitanje. Namjeravao sam reći: «Misliš - baš sve?» Ali prije nego što su se misli stigle oblikovati, glas me prekinuo: «Beskrajna Ljubav jedina je istina - sve ostalo je opsjena; nema'ali', nema iznimaka, to je to.» Ta riječ 'ljubav' ima konotacije u kojima se često shvaća kao slaba ili naivna. Čujem kako ljudi kažu: «Od ljubavi se ne živi, stari moj.» No, dopustite mi da pojasnim što podrazumijevam pod ljubavlju u kontekstu Beskrajne ljubavi. To je ravnoteža svega. Moglo bi se reći i Beskrajna jednota jedina je istina, sve ostalo je opsjena. Zato, Beskrajna 'ljubav' također je i Beskrajna inteligencija, Beskrajno znanje, Beskrajno sve. Rečeno mi je kako je čovječanstvo manipuliranjem navedeno da se identificira s iluzornim 'ličnostima', a ne s Beskrajnim koje zapravo jesmo. To je ljude zarobilo u iluziji odvojenog stanja.

Rečeno mi je da su zakoni fizike također iluzije. «Ne postoje zakoni fizike.«, rekao je glas. «Znanstvenici stvaraju iluzorne 'zakone' za mjerenje iluzornog svemira.« Ne postoje 'zakoni' bilo koje vrste jer sve jednostavno jest. «Misliš li da Beskrajno treba 'zakone' kako bi se kroz njih izražavalo?« Zakoni fizike i matematike, kao i svi drugi zakoni koji 'upravljaju' fizičkim i nefizičkim svjetovima kreacija su zabludjelog uma. Ako znanstvenici vjeruju u takve 'zakone', takvo će biti njihovo iskustvo. Ne zato što zakoni postoje, nego zato što znanstvenici, i preko njih ljudi općenito, vjeruju da postoje, zato se tako i čini. Ali to traje samo dok se ne pojavi netko tko će promijeniti vjerovanje, kolektivnu stvarnost, i tada takvi 'zakoni' prestaju vrijediti. Stalno se iznova potvrđuje da uvjerenja znanstvenika koji izvode neki eksperiment utječu na rezultate eksperimenta. Najbliža stvar 'zakonu' koja postoji je ovo: ono što vjerujete, to ćete i vidjeti i doživljavati. Glas je objasnio da ono što doživljavamo kao 'opipljiv' svijet postoji samo zato što mi vjerujemo da postoji. Taj svijet nije 'tamo vani', nego je 'ovdje unutra' - u našim umovima.

'Zakoni' prirode također su iluzija, objavio je glas. «Zašto je ljudima tako teško razumjeti zbog čega je 'Bog koji sve ljubi' stvorio 'zakone' prirode, zakone divljine, u kojima se sve temelji na ubijanju i preživljavanju?« Čini se da postoji velika proturječnost između 'božanske ljubavi' i pokolja i straha zapisanog u samom tkivu 'prirode'. Ali nema proturječja, rekao je glas, zato što je 'zakone prirode' stvorio Matrix, a ne Beskrajno. «Misliš li da bi Beskrajno, gdje se sada nalaziš, željelo gledati kako bilo što pati i živi u strahu, a kamoli stvoriti strukturu u kojoj je to normalno?« Priroda je još jedna holografska projekcija koja je 'stvarna' samo zato što smo uvjetovani vjerovati da je stvarna. 'Zakoni' prirodnog svijeta odražavaju stanje njenog stvoritelja, entiteta Matrixa; stanje straha i očajničke borbe za preživljavanje. Postoje i neki naizgled predivni izrazi prirode na 'planetu Zemlji', rekao je glas, i sve dok smo svjesni da su oni iluzije, možemo u njima uživati. Ali moramo paziti da nas ono što vidimo na Zemlji ne opčini, inače postajemo poput moljca hipnotiziranog svjetlom, zarobljeni iluzijama koje nas drže u odvojenom stanju. Poruka je bila da uživate u onom što vidite, ali da pritom imate na umu da je ono što 'vidite' samo ono što mislite da vidite. Iluzija vas može kontrolirati samo ako mislite da je stvarna.

Nakon Brazila bolje razumijem prirodu naše sanjane stvarnosti. Jednom prilikom šetao sam uz plažu po divnom sunčanom danu u izmijenjenom stanju svijesti zahvaljujući 'čarobnim gljivama'. To je bio jedini 'drugi put' da sam nešto uzeo kako bih pristupio izmijenjenoj stvarnosti. Glas mi je rekao: «Pogledaj oko sebe, zar ne izgleda kao san? Ne ostavlja li dojam poput sna koji doživljavaš dok spavaš?» Zaista je bilo tako, i kasnije je 'sjećanje' na to iskustvo bilo izuzetno nalik snu. Je li se dogodilo? Je li to zaista sve bio san? Bilo je poput šetanja kroz sliku, 'mjehur' stvarnosti, a smijeh je dolazio puno lakše nego u čistom osjetilnom stanju. Zanimljivo mi je bilo to što su me 'ovozemaljske' pojave mogle istog trena izbaciti iz izmijenjenog stanja svijesti. Šetao sam uživajući u svojoj proširenoj stvarnosti kad sam ugledao policijski auto i počeo razmišljati o autoritarnom sustavu.

Odmah sam izašao iz svog izmijenjenog stanja i bio natrag, 'ovdje'. Kasnije sam počeo razmišljati o nečemu vezanom uz strah i dogodila se ista stvar. Svaki put kad bih provjerio 'vrijeme' na svom satu bio sam izbačen iz izmijenjenog stanja jer sam se uživio u stvarnost Vremenske omče. To mi je omogućilo da bolje razumijem kako nas Vremenska omča/Matrix drži u manipuliranoj stvarnosti i zašto je sustav organiziran na takav način.

U tim izmijenjenim stanjima izvan pet osjetila možemo ponovno steći našu svjesnu povezanost s Beskrajnim i iskusiti bilo koji izraz Beskrajnog - sve što postoji. Pogledajte ocean. Dajemo mu različita imena kao Tihi ili Indijski, kao što i samima sebi dajemo imena poput Bili Jones ili David Icke. Ali ti su 'različiti' oceani ista voda, kao što smo mi ista svijest. Pa gdje je onda ocean? Razbija li se o obalu Indije? Oplakuje li plažu na Jamajci? Jesu li to uzburkane vode Južnokineskog mora? On je sve to, i zato može iskusiti sve to. Mi smo beskrajna svijest koja je sve. Gdje se nalazimo? Jesmo li stablo u vrtu? Jesmo li šuma niz cestu? Jesmo li Sunce na nebu? Jesmo li odraz koji vidimo u zrcalu ili kišne kapi na našem licu? Mi smo sve to jer smo izraz bezgraničnog Jednog i možemo doživjeti bilo koji aspekt bezgraničnog Jednog koje jesmo. Izmanipulirani smo tako da vjerujemo da smo izolirane 'pojedinačne' kapljice, a zapravo smo ocean. Mi čak nismo dio oceana, mi jesmo ocean. Kada vratite kapljicu natrag u vodu, gdje završava kapljica i gdje počinje ocean? Nema podjele, kapljica postaje ocean. To su znanje prosvijetljeni objavljivali kroz čitavo ljudsko postojanje, ali službena znanost poricala je njegovu istinitost. Starogrčki filozof Platon rekao je da su ljudska bića poput ljudi koji sjede u pećini uvijek okrenuti prema zidu. Svemir su sjene koje padaju na zid, iluzije koje ljudi pogrešno smatraju stvarnošću. Jedina je stvarnost ili istina svjetlo - svijest - koje omogućuje postojanje sjena. Drevna vedska djela iz Indije govore isto. Hinduistički mistik iz osmog stoljeća, Shankara, je rekao: 'Cijeli ovaj svemir o kojem govorimo i mislimo nije ništa drugo nego Brahman [beskrajna svijest]. Ne postoji ništa drugo.»

[Echoes]

pogledao sam par njegovih dokumentaraca i čitao njegove tekstove, ali iskreno...
nisam vidio baš nikakav konkretni DOKAZ za 90% stvari koje je rekao.
cijela teorija mu se temelji na logičnom slijedu koji nema nikakve poveznice sa stvarnim svijetom.
iz jedne činjenice izvuče još 10. po meni sve to ne drži vodu. uvijek sam malo skeptičan prema bilom kakvim revolucionarnim teorijama.
ali to je samo moje mišljenje.
no hard feelings

[hablabla]

ma gde ima dima tu i vatre ima.. da ne filozofiram previse
uvek odlutam kad se o ovome pise..
bitno, nema sta da izgubis ako verujes, pa idi bar tom logikom..
kao, preracunaj sta koliki rizik nosi
the end is near.. i to je samo istina
with hard feelings