Re: Općenita rasprava oko uzgoja
Postano: 10.03.2022, 13:47
U jednoj gljivi iz MS uzgoja gotovo sigurno ima više strejnova. To može biti 3,4,5 a može biti i 50. Genetski bazen jeste sužen, ali ne uvek previše. Između nekompatibilnih strejnova formiraju se averzione zone, odnosno sektori. Tako da kad vidiš sektore na agaru, tj različite obrasce rasta, u tom trenutku je bezbedno govoriti o separaciji strejnova.
Naravno put do sektorizacije biće kraći ako kreneš od klona nego ako bi krenuo od MS micelijuma na agaru.
Mada i pri kloniranju je često potrebno i preko 8 transfera da dođeš do sektora.
Međutim, ako radiš sa MS-om koji je frutao, dakle imaš već pečurke, u biti nije neophodno da ideš do strejnova i sektorizacije, postoje mehanizmi razmene genetskog materijala izmedju različitih strejnova u istoj pečurki preko konidiogeničnih hifa, tako da jako često nije potrebno razdvajati strejnove unutar klona. Njegov genetski materijal nije klon sensu stricto, ali u širom smislu jeste.
A ukoliko radiš sa MS-om koji nije frutao, selektuj deo micelijuma koji brzo raste i koji izgleda rizomorfno, sve dok ne vidiš sektore. Jer kad ovako radiš ti ne znaš a priori koji će se tačno strejnovi udružiti u pečurke, nego jedina opcija za selekciju konzistentne genetike je da ideš skroz do kraja, do sektora. Znači kad vidiš sektore uspeo si stići do individualnih strejnova, baci svaki od njih na poseban agar i posle frutaj svaki da vidiš performanse. Oni koji se pokažu kao najmoćniji u smislu veličine plodova i potencije, njih čuvaš na master slantu.
A što se tiče mesta preseka stručka i genetske varijabilnosti, nema nikakve razlike. Svi strejnovi idu zajedno na gore, svakom od njih je cilj da formira bazidije u kojima se dešava fuzija nukleusa.
Naravno put do sektorizacije biće kraći ako kreneš od klona nego ako bi krenuo od MS micelijuma na agaru.
Mada i pri kloniranju je često potrebno i preko 8 transfera da dođeš do sektora.
Međutim, ako radiš sa MS-om koji je frutao, dakle imaš već pečurke, u biti nije neophodno da ideš do strejnova i sektorizacije, postoje mehanizmi razmene genetskog materijala izmedju različitih strejnova u istoj pečurki preko konidiogeničnih hifa, tako da jako često nije potrebno razdvajati strejnove unutar klona. Njegov genetski materijal nije klon sensu stricto, ali u širom smislu jeste.
A ukoliko radiš sa MS-om koji nije frutao, selektuj deo micelijuma koji brzo raste i koji izgleda rizomorfno, sve dok ne vidiš sektore. Jer kad ovako radiš ti ne znaš a priori koji će se tačno strejnovi udružiti u pečurke, nego jedina opcija za selekciju konzistentne genetike je da ideš skroz do kraja, do sektora. Znači kad vidiš sektore uspeo si stići do individualnih strejnova, baci svaki od njih na poseban agar i posle frutaj svaki da vidiš performanse. Oni koji se pokažu kao najmoćniji u smislu veličine plodova i potencije, njih čuvaš na master slantu.
A što se tiče mesta preseka stručka i genetske varijabilnosti, nema nikakve razlike. Svi strejnovi idu zajedno na gore, svakom od njih je cilj da formira bazidije u kojima se dešava fuzija nukleusa.