SISTEMATIKA GLJIVA
U literaturi postoji više latinskih naziva za istu gljivu. Razlog je u tome štoo su istraživači neovisno jedan o drugome na temelju svojih zapažanja različito nazvali istu vrstu gljiva.
Fries je podijelio sve gljive u dvije velike skupine:
I BASIDIOMYCETES (nasadnjače, stapčare)
II ASCOMYCETES (kesičarke, mješinarke)
I BASIDIOMYCETES (stapčare)
Stvaraju spore na vršnim izraštajima (sterigme)
A - RED: AGARICALES
Plodna tijela imaju klobuk, stručak i listićav himenij (plodnica)
1. Porodica: AGARICACEAE (lističarke)
U ovu familiju spadaju sve gljive s klobukom, stapkom i listićima.
a) Grupa: LEUCOSPOREAE
Bijele spore ili u masi lagano obojene.
Amanita — s ovojem na dnu stručka, vjenčićem, listići slobodni i bijeli, stručak mesnat. Neki speciesi su krajnje toksični.
Amanitopsis — gljive s ovojem, bez vjenčića i vertikalnog odnosno narebranog (crtastog) ruba klobuka. Sirove su otrovne.
Aimillaria — uočljivi vjenčić, stručak bez ovoja, mesnat i vlaknast, rastu busenasto. Nisu toksične.
Clitocybe — stručak bez ovoja i vjenčića, manje-više mesnate, listići se spuštaju niz stručak, klobuk često s ispupčenjem. Neki speciesi su prilično otrovni: C. rivulosa, C. cerussata, C. dealbata.
Collybia — stručak bez ovoja i vjenčića, klobuk slabo mesnat, listići prirasli na stručak ili slobodni, spore prilično male. Nisu otrovne.
Hygrophorus — stručak bez ovoja i vjenčića, mesnat, listići rijetki, prirasli, spuštaju se niz stručak, ima velikih, srednjih i malih vrsta. Nisu otrovne.
Lactarius — stručak bez vjenčića i ovoja, ima raznih oblika i veličina. Meso je tipično zrnaste strukture, na presjeku istječe mlijeko bijele, žute, narančaste do crvene boje. Listići su prirasli ili se spuštaju niz stručak. Klobuk je zatvoren, zatim ravan pa izvrnuta oboda ili ljevkast. Stručak je centralno smješten i kratak. Neki speciesi su toksični.
Laccaria — stručak bez ovoja i vjenčića, prilično male gljive i slabo mesnate, crvene ili ljubičaste boje, stručak je tanak, zavinut i vlaknast, listići su rijetki, široki i prirasli k stručku. Nisu otrovne.
Lentinus — stručak bez ovoja i vjenčića, meso elastično, listići su nazubljeni i spuštaju se niz stručak. Nisu otrovne.
Lepiota — stručak bez ovoja s dobro izraženim vjenčićima. Listići su slobodni, prirasli uz ovratnik ili odmaknuti od stručka. Plodna tijela nisu jako mesnata. Klobuk je ispupčen i gusto pokriven vidljivim čehama. Stručak je ili mesnat ili vlaknast. Mali oblici kao L. cristata, L. helveola, L. felina prilično su otrovni.
Marasmius — stručak bez ovoja i vjenčića, prilično tanak, rastu busenasto ili u grupama. Nisu otrovni.
Mycena — stručak bez ovoja i vjenčića, to su male gljive bez naročite vrijednosti. Klobučić je zvonast, listići su prirasli k stručku. Nisu toksične.
Pleurotus — prilično velike gljive, mesnate, stručak je bez vjenčića i ovoja, razne dužine i često ekscentričan. Listići se spuštaju niz stručak. Rastu hrpimice. Nisu otrovne.
Russula — stručak bez ovoja i vjenčića, debeo, ponekad šupalj. Klobuk je raznih boja i jako promjenljiv što je velika smetnja pri determinaciji. Listići su prirasli ili odmaknuti od stručka. To je zasigurno najteža grupa za determinaciju. Sreća je u tome što je mali broj toksičnih Russula.
Tricholoma — stručak bez vjenčića i ovoja, mesnate i velike gljive, listići su bijeli, stručak je ponekad prikriven ostacima zastorka u obliku sitnih čehica. Samo je species tigrinum otrovan.
b) Grupa: RHODOSPOREAE
Spore crvene boje.
Clitopilus — gljive srednje veličine, mesnate, stručak mesnat i ekscentričan, listići se spuštaju niz stručak. Nisu otrovne.
Entoloma — prilično mesnate, velike i srednje veličine, vrlo slične podgrupi Tricholoma. Klobuk je uvrnuta oboda, stručak vlaknaste strukture i na dnu zadebljan. Neki su speciesi jako otrovni (lividum, rhodopolium, nidorosum).
Pluteus — stručak bez ovoja i vjenčića, velike i srednje veličine, mesnate. Nisu toksične.
Volvaria — na dnu stručka opnast ovoj, bez vjenčića, gljive srednje veličine ili velike, listići su slobodni i gusti. Nisu toksične.
c) Grupa: OCROSPOREAE
Spore žućkaste do smeđe.
Cortinarius — stručak bez ovoja i vjenčića, na gornjem dijelu stručka ostatak crtastog zastorka kojim gljive u mladosti čuvaju svoje listiće. Listići su na krajevima izrezani. Gljive su tvrde i mesnate. Stručak je na dnu često jako odebljan (C. praestans, C. cumatile, C. traganus itd.). Jedino je, C. orellanus smrtno otrovan.
Flammula — stručak bez ostatka zastorka, živih boja, klobuk žućkast do narančaste boje. Listići su prirasli ili se spuštaju niz stručak. Nisu toksične.
Hebeloma — srednje ili velike gljive, mesnate, stručak bez ovoja ali s tragovima crtastog zastorka u obliku prstenka. Prilično su slične kružoliskama (Tricholoma). Klobuk ima uvrnut obod. Ima priličan broj gljiva sumnjive kakvoće.
Inocybe — to je podgrupa srednjih i malih speciesa, slabo su mesnate, stručak je bez vjenčića i vlaknaste strukture. Klobuk je ispupčen da bi se kasnije radijalno iscijepao, pa se zbog toga zovu cjepače. Listići su maslinasto-sivo-zelenkaste boje, rastu na tlu. Sve su cjepače prilično neugledne gljive što je svakako sreća za sakupljače jer su listom otrovnice, a neke i smrtno opasne (I. fastigiata, I. patouillardi itd.).
Pholiota — stručak je bez ovoja ali s trajnim vjenčićem, listići su prirasli ili odmaknuti od stručka. Ovdje spada velika skupina gljiva od srednjih do najvećih, primjeraka. Nisu otrovne.
Paxillus — prilično velike gljive i mesnate. Klobuk je često ispupčen s jako uvrnutim obodom, stručak je robustan i ekscentričan, listići se spuštaju niz stručak, prilično se lako odvajaju od klobuka i promjenljive su boje. Nisu opasne.
d) Grupa: IANTINOSPOREAE
Spore su smeđe do ljubičaste.
Hypholoma — speciesi su srednje veličine, mesnati, rastu busenasto na panjevima, ispod klobuka ostaci zastorka u obliku crnkastih dlačica, listići su prirasli k stručku, žućkastozelenkaste boje, na kraju crni. Poneki speciesi su toksični (H. fasciculare).
Psalliota — prilično velike i mesnate gljive, stručak je bez ovoja ali s vjenčićem. Listići su crvenkasti, svijetlosmeđi i na kraju crni. Rastu na zemlji i sve su jestive osim P. xanthoderma koja je otrovna.
e) Grupa: MELANOSPOREAE
Spore su crne ili tamnosmeđe.
Coprinus — vrlo male do srednje velike gljive, poneki speciesi imaju pomičan i prolazan prsten na stručku (C. comatus), meso je mekano i tanko, klobuk je zvonast, na rubovima narebran ili prekriven čehama, listići su slobodni i prilično brzo postaju crni (kapajući), rastu u velikim grupama ili busenasto na zemlji ili panju. Poneki speciesi su otrovni. Ne smijemo uživati alkoholna pića za veijeme i poslije jela.
Gomphidius — gljive srednje veličine, mesnate, uvijek imaju zastorak koji u mladosti pokriva listiće, listići su blijedi do smeđe ili crnkaste boje, spuštaju se niz stručak, rastu na zemlji. Nisu otrovne.
2. Porodica: BOLETACEAE
Himenij je sastavljen od tankih cjevčica koje se slabo drže za meso klobuka i prilično se lako odvajaju. Gljive brzo istrunu.
Boletus — promjer rupica je malen, cjevčice su prilično duge, meso je čvrsto, stručak je mesnat i debeo s vidljivom mrežicom, mogu se podijeliti na:
a) Rupice bijele, meso bijelo i nepromjenljive boje, B. edulis.
b) Rupice žute, pa zelenkaste, meso malo promjenljive boje, B. appendiculatus.
c) Rupice žute, meso promjenljive boje i gorkog okusa, B. calopus.
d) Rupice crvene ili narančaste, meso mijenja boju. Samo je jedna zasigurno otrovna (B. satanas), ostale su sumnjive kakvoće.
Boletinus — rupice su široke i uglate, stručak je šupalj, B. cavipes.
Gyrodon — rupice su velike, cjevčice kratke i slabo se drže za meso klobuka.
Gyroporus — rupice su sitne i bijele s dugim cjevčicama, meso je bijele boje i nepromjenljivo (G. cyanescens, G. castaneus).
Ixocomus (suillus) — rupice su žute boje s tankim cjevčicama, klobuk je mazav, meso je žuto, stručak je tanak i cilindričan s prstenkom (I. elegans) i bez prstena I. granulatus. Nisu otrovne.
Phylloporus — ova je podgrupa na prijelazu između Boletacea i Agaricacea
Porphyrellus — rupice i cjevčice su crvenkastosmeđe boje (P. porphyrosporus)
Xerocomus — prilično su slični Ixocomusima, ali nemaju ljepljivu kožicu, već suhu i često raspucanu (X. chrysenteron).
Strobylomyces — rupice su uglatog oblika a klobuk je ljuskast (S. strobyclaceus).
Trachipus — male sive rupice, cjevčice duge, stručak dug i vlaknast, meso laguno mijenja boju.