The Majka

Pa nije mi bitno zato što ne ishod života na zemlji ne shvaćam osobno nego prihvaćam kako god se odvije. Možda je to svojevrsni obrambeni mehanizam od stresa i razočarenja, ali jednostavno, ako na nešto ne mogu utjecati i ne zamaram se s tim. Ako nešto mogu promijeniti na bolje, onda tako i napravim, ili se barem dam sve od sebe.
Stvari nikada neće biti idealne i to je samo još jedna od čari u životu. Ali to ne znači da ću ja prestati težiti ka boljem stanju. Treba se s tim pomiriti i to je to

Ne razumijem. Al ok, ni ne trebam
Emocije me praše i imam porive da nešto napravim momentalno. Volim život i shvaćam potpuno osobno sve što me se tiče. Na stres me ljutnja i bijes operu, tugu i melankoliju ne osjećam. Znam se i glasno smijati, ali i udariti ako mislim da treba.
Kako godine idu, čak je sve to i izraženije. Ne znam zašto. Znam ljude koji su bili slični i uglavnom me dave danas. Dosadni. Ni vrući ni hladni. Za ispljunit
Ekipa s kojom sam rastao i padao su i dalje moj ritam. Ima mi tko čuvati leđa, a i ja njima.
I to je to. Ustvari, radi toga mi ima život smisla. Imam čopor, ženu, mladunčad... I poriv da jebem majku svakom tko im se približi sa lošim namjerama