rat
Postano: 20.11.2020, 09:43
Ok, zelim otvoriti ovu temu i razmeniti misljenja sa vama.
Rat je nesto neizbezno u nasoj civilizaciji, bar je dosada istorija tako pokazala te kolko ja vidim sastavni deo naseg svakodnevnog zivota hteli mi to ili ne.
Ali je ujedno i tabu tema, i ljudi jednostavno izbegavaju i da misle o tome i fokusiraju se pretezno na mir koji ne postoji na ovoj planeti.
Ja bar koliko sam pokapiro stvari oko mene do sada vidim da sam se rodio u ratu ziveo i zivim u ratu i najverovatnije cu umreti u istom iako bi bilo dobro jednom nekad i opustiti se za zivota
No nismo mi ljudi jedini u ratu ratuju medjusobno i ostala bica u svim svojim oblicima, cak i naizgled mirne biljke i one ratuju na surove nacine kako bi izdominirale svoje komsije unistile ih i preovladale teritorijom, I tako se stvorio taj prirodni zakon da jaci i sposobniji prezivljava itd...
Problem kod coveka je sto njegova visa svest tezi ka stanju mira i covek ima razumevanje da sav taj rat mozda i nije potreban i pronalazi bolje i efikasnije puteve resenja mirovne sporazume sinergije, ali samo do one mere dokle coveku odgovara, a kad prestane da mu odgovara jednostavno ugasi visu svest'' i nastavi normalno da se ponasa u skladu sa prirodom ovog postojanja. (iako mi kao ljudi mislimo da je nasa visa svest skoro jednaka apsolutnoj, niko nam ne garantuje da je to tako i da istoj nepromicu sustinske istine ovog postojanja koje ignorisemo, tj hocu reci da se malo previse igramo boga i pameti.)
Mi ne samo da ratujemo nacija protiv nacje rasa protiv rase komsija protiv komsije brat na brata,covek protiv prirode,protiv boga i djavola, vec mi odvec i sami sa sobom u sebi ratujemo a stanje mira koje dozivljavamo ili koje ja dozivljavam je samo udah za sledeci udarac.
Premda smatram da je rat cinjenicno stanje jedini put ka realnom miru, a ne izmisljenom idealistickom perfektnom miru, bih bio da se pomirimo zapravo sa stanjem u kojem jesmo.Rekao bi da je iluzivni mir mozda i opasniji po jedinku pa cak i po vrstu od realnog rata.
Mnoge sabkulture su pokusale da se vode frazom "Make love not war". I time su ratovali protiv rata ne videci da ratuju bivale zgazene od ovih koji svesno ratuju. Cak i kulture drzave poput svecke koja nije ratovala 400 godina, tj oni za sebe smatraju da nisu iako su proizvodili ratnu opremu oruzije bombe skojima su drugi ratovali,(sto bi sasvim podveo pod ucesce u ratu iz finansiske koristi ) i njihov mir trenutno je ugrozen i nastoji biti pregazen kao sto se desavalo i sa sabkulturama koje su se navodno vodile ka idealistickom miru.
Da neserem sad bas puno jer tema je beskonacno opsirna i lako se mogu izgubiti u svemu, eto ovaj delic vidjenja bih podelio sa vama za sada.
Rat je nesto neizbezno u nasoj civilizaciji, bar je dosada istorija tako pokazala te kolko ja vidim sastavni deo naseg svakodnevnog zivota hteli mi to ili ne.
Ali je ujedno i tabu tema, i ljudi jednostavno izbegavaju i da misle o tome i fokusiraju se pretezno na mir koji ne postoji na ovoj planeti.
Ja bar koliko sam pokapiro stvari oko mene do sada vidim da sam se rodio u ratu ziveo i zivim u ratu i najverovatnije cu umreti u istom iako bi bilo dobro jednom nekad i opustiti se za zivota
No nismo mi ljudi jedini u ratu ratuju medjusobno i ostala bica u svim svojim oblicima, cak i naizgled mirne biljke i one ratuju na surove nacine kako bi izdominirale svoje komsije unistile ih i preovladale teritorijom, I tako se stvorio taj prirodni zakon da jaci i sposobniji prezivljava itd...
Problem kod coveka je sto njegova visa svest tezi ka stanju mira i covek ima razumevanje da sav taj rat mozda i nije potreban i pronalazi bolje i efikasnije puteve resenja mirovne sporazume sinergije, ali samo do one mere dokle coveku odgovara, a kad prestane da mu odgovara jednostavno ugasi visu svest'' i nastavi normalno da se ponasa u skladu sa prirodom ovog postojanja. (iako mi kao ljudi mislimo da je nasa visa svest skoro jednaka apsolutnoj, niko nam ne garantuje da je to tako i da istoj nepromicu sustinske istine ovog postojanja koje ignorisemo, tj hocu reci da se malo previse igramo boga i pameti.)
Mi ne samo da ratujemo nacija protiv nacje rasa protiv rase komsija protiv komsije brat na brata,covek protiv prirode,protiv boga i djavola, vec mi odvec i sami sa sobom u sebi ratujemo a stanje mira koje dozivljavamo ili koje ja dozivljavam je samo udah za sledeci udarac.
Premda smatram da je rat cinjenicno stanje jedini put ka realnom miru, a ne izmisljenom idealistickom perfektnom miru, bih bio da se pomirimo zapravo sa stanjem u kojem jesmo.Rekao bi da je iluzivni mir mozda i opasniji po jedinku pa cak i po vrstu od realnog rata.
Mnoge sabkulture su pokusale da se vode frazom "Make love not war". I time su ratovali protiv rata ne videci da ratuju bivale zgazene od ovih koji svesno ratuju. Cak i kulture drzave poput svecke koja nije ratovala 400 godina, tj oni za sebe smatraju da nisu iako su proizvodili ratnu opremu oruzije bombe skojima su drugi ratovali,(sto bi sasvim podveo pod ucesce u ratu iz finansiske koristi ) i njihov mir trenutno je ugrozen i nastoji biti pregazen kao sto se desavalo i sa sabkulturama koje su se navodno vodile ka idealistickom miru.
Da neserem sad bas puno jer tema je beskonacno opsirna i lako se mogu izgubiti u svemu, eto ovaj delic vidjenja bih podelio sa vama za sada.