MiroljubiviRatnik je napisao/la:Skužio sam i da ekipa većinom traži samo travu da se što više raznese i da ne mogu obavljati najjednostavnije radnje poput razgovora sa drugim ljudima i sl. To je kao neka mjera za dobru, jaku travu hah. Teško je više i naći neku ganju da je normala i da jednostavno imaš taj lagani high i da se ismiješ i da ti je ugodna situacija. Većinom je to tko zna kakva trava i mene često paranoja uhvati iz vedra neba. Skužio sam da je bolje ne pušiti takvu ganju.
Ovo sam i ja puno puta pomislio - pa šta su sad stavili u to, jebote?
Ali u vezi ovih modernih strainova, danas među uzgajivačima postoji rivalstvo tko će sklepati jači strain.
Još pogotovo otkako su Amerikanci preuzeli, zna se šta oni najviše vole:
Mislim da će ti strainovi vremenom postajati samo još jači i jači.
Na kraju krajeva, nije me uopće ni briga, neka ih proizvode i prodaju, ali danas je problem doći do neke sorte koja je karakteristična za svoje podneblje, tzv. landrace strain, recimo do neke umjerene, kvalitetne sorte.
Toliko su sve izmiješali i izmućkali, da ti u slučaju da stvarno želiš pušiti neku vrstu marihuane koja je bila popularna u prošlosti, to ne možeš, zbog toga što je izvroni strain praktički uništen.
Ovim silovanjem THC-a od strane proizvođača ti ćeš se na kraju želio ili ne, susresti sa strainom od kojeg ćeš imati ubrzane, isprekidane misli, povećane otkucaje srca, osjećaj tjeskobe i blage paranoje.
Žalosno je što je od te biljke danas napravljena kuplerajska roba, izoperirana hollywoodska plastičnjara iz porno filma.
Mislim da je marihuana, ona izvorna marihuana, ne ova današnja industrijalizirana, puno manje droga, a puno više način života.
Nekakav južnjački način života.
Način života koji je, konkretno u vezi s tom biljkom, oduvijek postojao u Španjolskoj ili Iranu.
Tamo je to oduvijek bilo savršeno prihvaćeno, nikada se nije ohrabrivalo da se konzumira u javnosti, ali svi su bili suglasni da se nikoga ne tiče što se događalo iza zatvorenih vrata.
Kao neki poseban slatkiš koji ćeš pojesti dok drugi ne vide.
U Europi ali i Americi, sve je naravno obrnuto.
Prvo su dobili marihuanu u ruke, pa su zaurlikali - ovo je smrt!
Onda su vremenom malo popustili, da bi sada svi s oduševljenjem prihvatili trubljenje na sve strane o tome tko ima bolji i jači strain, kako je marihuana super, itd.
Ne bi me čudilo da je za 50 godina opet zabrane.
Ono što želim reći je da je marihuana južnjački korov u srednjeeuropskom, sjeveroeuropskom i sjeveroameričkom vrtu.
Nametnuta nam je na vulgarno, čudimo, dižemo neku halabuku oko toga, čačkamo tu biljku, silujemo do besvijesti, pa pusti je jebo te, daj joj mira, gle kako Španjolci i Iranci lagano uživaju.
AFX je napisao/la:Nedavno sam raspravljao s frendom upravo o istoj stvari, da nema te trave koja je bila kada smo bili klinci, kreveljenje, suha usta..sada te sve zakuje za kauč i pušiona..neznam, možda je do godina, možda do nas, možda do strainova, mindsetu, nečem desetom..ali sjećam se da mi je prije bilo daleko ugodnije, sada mogu u tome uživati samo u rijetkim situacijama.
Ja bi rekao od svega pomalo, ali mislim ponajviše zbog toga što smo je jednostavno prerasli.
Marihuana jeste pomalo djetinjasta droga, realno, meni je smiješniji odrasli s jointom nego netko od 15 godina.
Ja sam imao priliku zapaliti s vlastitom materom.
To je bilo vrlo nedavno, žena je to po prvi puta vidila, ima 55 godina, probala i kasnije rekla da je osjećaj dobar, ali da to njoj smrdi i da joj je od toga muka te da to više nikada ne bi probala.
Starom nikada ne bi ni ponudio, on je pre-pre konzervativan u vezi tih stvari.
U mojoj staroj, koja je to prvi puta u životu vidila i probala, vidio sam sebe s nekih 14, 15 godina.
Leži zatvorenih očiju na kauču a na licu izraz blaženstva.
I sad dolazimo do onog mindseta koji sam ti boldao, ja pitam staru kasnije kako je bilo, a ona će: "Sve je bilo super osim mučnine, i još me jedna stvar najviše mučila, stalno mi se motalo po glavi što suđe nisam složila u mašinu i stavila prati."
Eto, tako to izgleda kada marihuanu po prvi puta proba zrela osoba i kako to izgleda kada je probamo mi klinci s 14, 15 godina.
Kao da me za išta bilo briga u tim godinama, pogotovo kad bi bio nadimljen.