Nargila (hookah, shisha)
Postano: 05.04.2010, 16:59
Hehehe da i ovdje otvorimo neku temu, a sta bolje nego temicu o Nargili, koja po meni definitivno spada u polje Zabave Dobila sam malu egipatsku nargilu za ovu novu godinu, jer sam je zeljela vec neko vrijeme. Posto nisam mogla nigdje kupiti "duhan" za nargilu ovdje kod mene, narucila sam sa Ebeya 5 okusa i to za neku sicu od 4 funte bez poštarine, tu deru opako. Uzela sam si: vaniliju, jabuku, višnju, marelicu i narancu. I mogu reci da sam odusevljena okusom i mirisom. Takoder mi je super sto je mogu zapaliti pa ona tinja oko 30 min do sat vremena i svi mozemo uzivat u cuclanju tokom razgovora
nema nista bolje kada vam dode neko drustvo na pivo i pljugu a vi jos pripremite nargilu da se vrti po putu
O nargili
Nargila, hookah, shisha ili hubbly-bubbly je po definiciji orijentalna lula s dugačkim savitljivim crijevom zakačenim za kontejner u kojem se duhanski dim hladi prolaskom kroz vodu. Interesantnog orijentalnog oblika i bogato ukrašena, u domovima zapadnih zemalja uglavnom predstavlja ukras, dok većina stanovnika Bliskog istoka nargilu koristi svakodnevno kao desert poslije jela ili prijatno osvježenje tokom partije begemona. U aromatičnom ukusu nargile podjednako uživaju i muškarci i žene, a užitak koji dobivaju kroz ovu preljepu i veoma jednostavnu aparaturu je nevjerojatan.
Povijesni izvori govore da je nargila nastala u dalekoj Indiji, a kasnije je preko Irana prešla u ostale arapske zemlje, završavajući svoju evoluciju u Turskoj. Od tada je nepromijenjena – dakle, onakva kakvu je znamo postoji stotinama godina. Ono što je misteriozno u vezi s njenim historijatom jeste činjenica da otkriće duhana u odnosu na korištenje nargile kasni nekih 200 godina. Nekoliko istraživača se s pravom pitalo što su to Indijci pušili pre nego što je duhan stigao do njih.
Za pušenje nargile je neophodno koristiti posebne vrste duhana, od kojih je najbolji iranski tamni duhan. Ove vrste duhana nikada nisu suhe, već su obavezno pomiješane s medom ili melasom i aromama različitog suhog voća – jabuke, jagode, kivija, banane, ananasa...
Možete napraviti i svoj duhan ako imate volje
Postoje razni oblici nargila kao i razlika između egipatskih i sirijskih nargila. Možemo umjesto vode koristite vino, votku ili čak i mlijeko. Aromatični dim iz nargile može se izvlačiti i po dva sata. Zato se kaže da se nargila ne puši, već da se u njoj uživa.
Veliki broj slikara i pisaca, među kojima i Onore de Balzak, uvrstio je korištenje nargile u svoja umjetnička dela. Možda najpoznatiji primjer jeste gusjenica iz knjige „Alisa u zemlji čuda”, koja uživa uz čarobnu aparaturu na svojoj gljivi. Iz čina pušenja nargile su izvučeni i religiozni i seksualni egalitarizam, budući da su je podjednako koristili vjernici sve tri monoteističke religije, kao i muškarci i žene.
Kad naručite nargilu i njene ostale elemente saznajte kako se precizno koristi sa njom. A usput naučite i bonton: da ne pušite ništa osim predviđene vrste duhana, da ne palite cigaretu na užarenom ugljenu kojim se pali nargila, da ne prenosite cijev kojom pušite iz ruke u ruku i da je ne postavljate negdje visoko, pošto je napravljena tako da stoji isključivo na zemlji! A obavezno pripazite na kvalitetu nargile iz koje pušite.
Priprema za pusenje:
1. Mjesto za duhan, 2. Cijev, 3,4,5. Tijelo nargile, 6. Boca za vodu,7. Pepeljara npr.
1. Napunite svoju nargilu vodom, tek toliko da vam metalna cijev ulazi bar min 1-2 cm u vodu
2. U malu posudicu na vrhu stavite samo mali prstohvat posebnog duhana za nargile. On je vrlo masan i mokar pa ga zbilja ne treba puno stavljat. ne treba ga zgnjeciti pri stavljenju vec pustiti da duhan diše i da je propusan, cisto da ga lakse rasplamsate
3. ako nemate metalnu resetku koja ide preko posudice sa duhanom, onda mozete improvizirati sa aluminijskom folijom, stvaite dupli sloj i izbušite cackalicom
4. nad nekim vecim plamenom zagrijte ugljen i postavite ga na mrezicu ili foliju koja se nalazi iznad duhana.
5. Na pocetku treba malo duze da se ugljen rasplamsa i duhan da to sve uhvati i zagrije se, pa vam mozda pluca puknu i zavrti vam se u glavi od silnog uvlacenja, ali kada krene, onda nema stajanja
Jel ima netko od vas tko isto uziva u ovome?
nema nista bolje kada vam dode neko drustvo na pivo i pljugu a vi jos pripremite nargilu da se vrti po putu
O nargili
Nargila, hookah, shisha ili hubbly-bubbly je po definiciji orijentalna lula s dugačkim savitljivim crijevom zakačenim za kontejner u kojem se duhanski dim hladi prolaskom kroz vodu. Interesantnog orijentalnog oblika i bogato ukrašena, u domovima zapadnih zemalja uglavnom predstavlja ukras, dok većina stanovnika Bliskog istoka nargilu koristi svakodnevno kao desert poslije jela ili prijatno osvježenje tokom partije begemona. U aromatičnom ukusu nargile podjednako uživaju i muškarci i žene, a užitak koji dobivaju kroz ovu preljepu i veoma jednostavnu aparaturu je nevjerojatan.
Povijesni izvori govore da je nargila nastala u dalekoj Indiji, a kasnije je preko Irana prešla u ostale arapske zemlje, završavajući svoju evoluciju u Turskoj. Od tada je nepromijenjena – dakle, onakva kakvu je znamo postoji stotinama godina. Ono što je misteriozno u vezi s njenim historijatom jeste činjenica da otkriće duhana u odnosu na korištenje nargile kasni nekih 200 godina. Nekoliko istraživača se s pravom pitalo što su to Indijci pušili pre nego što je duhan stigao do njih.
Za pušenje nargile je neophodno koristiti posebne vrste duhana, od kojih je najbolji iranski tamni duhan. Ove vrste duhana nikada nisu suhe, već su obavezno pomiješane s medom ili melasom i aromama različitog suhog voća – jabuke, jagode, kivija, banane, ananasa...
Možete napraviti i svoj duhan ako imate volje
Postoje razni oblici nargila kao i razlika između egipatskih i sirijskih nargila. Možemo umjesto vode koristite vino, votku ili čak i mlijeko. Aromatični dim iz nargile može se izvlačiti i po dva sata. Zato se kaže da se nargila ne puši, već da se u njoj uživa.
Veliki broj slikara i pisaca, među kojima i Onore de Balzak, uvrstio je korištenje nargile u svoja umjetnička dela. Možda najpoznatiji primjer jeste gusjenica iz knjige „Alisa u zemlji čuda”, koja uživa uz čarobnu aparaturu na svojoj gljivi. Iz čina pušenja nargile su izvučeni i religiozni i seksualni egalitarizam, budući da su je podjednako koristili vjernici sve tri monoteističke religije, kao i muškarci i žene.
Kad naručite nargilu i njene ostale elemente saznajte kako se precizno koristi sa njom. A usput naučite i bonton: da ne pušite ništa osim predviđene vrste duhana, da ne palite cigaretu na užarenom ugljenu kojim se pali nargila, da ne prenosite cijev kojom pušite iz ruke u ruku i da je ne postavljate negdje visoko, pošto je napravljena tako da stoji isključivo na zemlji! A obavezno pripazite na kvalitetu nargile iz koje pušite.
Priprema za pusenje:
1. Mjesto za duhan, 2. Cijev, 3,4,5. Tijelo nargile, 6. Boca za vodu,7. Pepeljara npr.
1. Napunite svoju nargilu vodom, tek toliko da vam metalna cijev ulazi bar min 1-2 cm u vodu
2. U malu posudicu na vrhu stavite samo mali prstohvat posebnog duhana za nargile. On je vrlo masan i mokar pa ga zbilja ne treba puno stavljat. ne treba ga zgnjeciti pri stavljenju vec pustiti da duhan diše i da je propusan, cisto da ga lakse rasplamsate
3. ako nemate metalnu resetku koja ide preko posudice sa duhanom, onda mozete improvizirati sa aluminijskom folijom, stvaite dupli sloj i izbušite cackalicom
4. nad nekim vecim plamenom zagrijte ugljen i postavite ga na mrezicu ili foliju koja se nalazi iznad duhana.
5. Na pocetku treba malo duze da se ugljen rasplamsa i duhan da to sve uhvati i zagrije se, pa vam mozda pluca puknu i zavrti vam se u glavi od silnog uvlacenja, ali kada krene, onda nema stajanja
Jel ima netko od vas tko isto uziva u ovome?