tea je napisao/la:Zanima me jeli itko od vas ikada bio ili boravio u Indiji i posjetio ašrame ili zna nešto o tome? Voljela bih otići tamo na par mjeseci a čula sam da se stremljenje ka duhovnosti kod zapadnjaka jako iskorištava samo kako bi se na njima zaradilo?
Provedoh par godina (u vise navrata) po Indiji, ukljucujuci ashrame...
Iskoristava se.
Ako bi jedna rijec opisala indijski mentalitet bila bi - trgovina.
Sve se prodaje, a duhovnost je jedan od boljih izvoznih proizvoda.
Nadalje mi smo naivni ako ocekujemo da cemo dosavsi tamo kao turisti, bez ikakvog pojma o kulturi, religiji, povijesti, tradiciji, drustvenoj i politickoj sredini, lokalnom jeziku itd dobiti "autenticno iskustvo" i to u paket aranzmanu u par mjeseci. "autenticno" mjesto (sto god to znacilo) bi moglo biti debelo ispod standarda podnosljivosti za mnoge zapadnjake (glede prehrane, higijene, smjestaja isl) te imati problema sa jezikom i uopce sudjelovanjem stranaca u necemu sto uopce ne poznaju.
Ipak ima mjesta sa dobrim balansom ozbiljnosti i modernizma, najcesce iz neohindu skupina, a ne tradicionalnih (sa tradicionalnim se prosjecni zapadnjak slabo susrece ionako osim sa Krishnijevcima, a i oni su reformirani).
Medjutim i tu je jako puno razlika i trebalo bi imati malo jasnije ciljeve za neku preporuku.
tea je napisao/la:zanima me točno koliko to košta i koliko je novaca potrebno, kako provode dan itd.. čujem da je dosta stroga disciplina, cijeli dan radiš na sebi(no to i želim). nadalje, zanima me koliko ljudi takvih interesa danas uopće i odlazi tamo, čini mi se da je sve manje takvih dolje..
Ovisi.
Neizbjezna je stavka naravno avion.
Smjestaj i hrana su kroz desetak godina koliko posjeujem bitno poskupjeli, ali jos uvijek se moze proci jeftino. Tj moze se proci od razine besplatnog (ili sa donacijama po vlastitom odabiru) do cijena razine boljeg hotela.
Ashrami su svaki prica za sebe, nemaju jasnu formalnu strukturu kao nasi monaski redovi. Doduse ima i tamo nekih skupina sa vise ashrama koji onda imaju slican pristup, no sve u svemu ima svega od onih u kojima te nitko nista ne pita, mozes dovest i curu/decka i lunjat cijeli dan gradom do onih gdje ces meditirat cijeli dan, ne ces smjet izlazit i zenama ce bit zabranjen ulaz.
tea je napisao/la:10 dana kažeš? može li se negdje ostati i dulje? ja bih htjela biti tamo 6 mjeseci ako je to ikako moguće?
Moguce, to je maksimum turisticke vize.
Psychonaut je napisao/la:Imam jednu poznanicu koja je provela nekoliko mjeseci u nekom Osho metitation centru u Indiji, bila je jako zadovoljna, cini mi se da se grad zvao Pune. Ona im je pomagala tokom boravka (razne poslove je radila), i zbog toga je mogla ostati duze. Inace je skupo ako covjek sve placa sam na duze staze.
Al vjerovatno ima i drugih manje poznatih varijanti koje su jeftinije...
Osho je ipak zapadna prica sa dosta labavom vezom sa Indijom u stvari i ashrami, ukljucujuci glavni u Puni, su orjentirani na zapadno trziste te imaju nadprosjecno visoku cijenu.
extranoize je napisao/la:shroomko taj tečaj mi se jako dopada samo ne znam bih li mogao sjediti 11 sati...
inače mi je vrh 20 min
jesi ti imao nekog iskustva u praksi meditacije ili si došao kao totalni početnik?
Ne sjedi se toliko u komadu.
shroomko je napisao/la:Izdržali su svi osim jednog od nas 20-tak novih i 20-tak starih studenata.
Objasnili su zašto je tako. Uče te 3 meditacije - anapana, vipassana i meta. Potrebno je vrijeme da se ovlada time. Taj tečaj traje već 2500 godina i u početku je trajao 100 dana. Danas nitko nema 100 dana da odvoji od svog života za duhovnost i saželi su ga što su više mogli. Probavali su i sa manje dana i vidili su da je 10 dana neki minimum da ljudi ovladaju tim tehnikama.
Meni je bilo teško, ali ne preteško. Drago mi je da ima toliko rada, kad već odvojim 10 dana iz svog života želim maksimalnu moguću korist.
Ma ne traje to u tom obliku nikakvih milijardu godina, Goenka isto mako sektasi i od svoje price i organizacije pravi "najbolje i najpravije". Jedna u nizu grupa koja promovira jedan u nizu pristupa jednom od niza oblika u kojima se prakticira vipassana. Osobno bih prije odabrao gomilu drugih da me zanima vipassana nego njegovu i imam rezerve prema tako intenzivnim pocetnickim tecajevima, no najdostupniji su i u osnovi sasvim OK izuzev tih par pomalo sektaskih elemenata.
chacruna je napisao/la:shvačam da ashrami imaju jednu divnu enerrgiju, jer su posvećeni, u njima semeditira etc, al zar je potreban ashram da bi se radilo na sebi? zar je potrebno toliko daleko otići na toliko dugo da bi se radilo na sebi? što te koči da SADA staneš doma i meditiraš, učiš, radiš na sebi? možda su tu misli, ja ču otić tamo i tamo če me naučit meditirat, razne tehnike, ovog onog,, inicijacije ovakve, onakve,, prije neko vrijeme i sama sam brijala da su mi potrene inicijacije, ovakve, onakve, prijateljica koja je inicirana u svašta nešto indijski
pričala mi je kak je sve to super , koliko joj je pomoglo u osobnom rastu, o svom učitelju etc,, al na kraju se sve svodi na RED RAD I DISIPLINU koju ti nijedan učitelj, inicijacija, ashram nemože dat,, na internetu ima toliko divnihz i korisnih podataka, sve možemo saznati i do svega sami doći, al opet razumijem tu potrebbu za nekime višim, učiteljom koji če nas voditi, iliti autoritetom(jer i sama sam željela, tražila učitelja, al onda shvatiš da su svi oko tebe učitelji)... ali čemu ta potreba? to je pitanje,,
no s druge strane osijetila sam i snagu grupne meditacije, rituala, inicijacija etc,,, ali baš nakon svega toga shvbatila sam da sve možemo sami , sve dok je čista ljubav u srcu i dok je namjera ljubav,,,
ps, imaš u zgu meditaciski centar park božanske enregije gugl it
i znam da Đuro Despot također vodi intenzivne meditacije u rijeci,,,
Slazem se sa ovime. Korist je prvenstveno u praksi i ne treba Indija.
No opet putovanja nose nesto specificno, posebno putovanja u krajeve sa prilicnim pomakom u mentalnom sklopu u odnosu na nas. Mogu dati sasvim drugu perspektivu. makar niti to vise nije kao nekada kada nije bilo interneta i mobitela, posebno ako se putovalo solo, pa je taj shift bio veci zbog snaznijeg prekida sa ovom i udubljivanja u drugu sredinu.
No isto tako je vjerojatno tao iskustvo jace u kakvom zabitom indijskom selu nego ashramu gdje se okupljaju zapadnjaci i indijci koji su dovoljno pametni da u ime naivnosti izvuku poneku rupiju.
imalive je napisao/la:nista mi od tih meditacija nije poznato,10 dana u indiji mi zvuci malo,ali ja bi dao svojih 11 sati dnevno pogotovo u njihovom okruzenju,to bi bilo izvedivo i izazovno,drago mi je da sam naletio ovdje,duhovnost me vuce godinam i ja moram ici tamo toliko planiram,i nadam se da ce mi se zelja ostvarit,nekih 6 sati meditacije sam stigao kod kuce u ne pozitivnim vodama,ako ima mira i tisine tamo naci cu te miru mooj,tea cestitam sretan put!
Tih deset dana je u organizaciji koju je osnovao indijac (Goenka), medjutim indijac koji je zivio u Burmi u ucio vipassanu kod tada najpoznatijeg Burmanskog (laickog) ucitelja te metode i ona je u stvari tipicna za teravada budizam Sri Lanke i jugoistocne azije (Burma, Tailand itd) nego sto bi bila plod indijskog okruzenja. Iako je naravno sve to nastalo u Indiji, ali dok se nije nedavno vratilo iz vana prakticki izumrlo.