podatak koji si pročitao ..mislim da nije istinit . Kada se govori o pravoj svjesnosti , prisutnosti , mogu reči da nismo uopće svjesni niti tih 4-5% vremena o kojima ti pišeš . To garantiram . Ne samo da nismo tolko svjesni nego čitav život provedemo u spavanju ..u umu . Mi čak niti neznamo šta je to svjesnost..nije nam to moguće pojmiti ako nemamo iskustvo iste . To stalno govorim .Kad govorimo (makar o njoj nema riječi) o svjesnosti želim reći i to da se veoma teško probuditi da je to pravo i nevjerojatno čudo a još je veće čudo opstajati u njoj ..biti u tu i sad. Svjesnost je iznad ili bolje rečeno onkraj razumijevanja , ona nije razumljiva jer nije kategorija Uma..Um je razmišljanje , svjesnost je postojanje bez razmišljanja...svjesna tišina . Zašto se teško probuditi ? zato jer mi tražimo budnost a neznamo šta je to ..kako nači nešto za što neznaš kako izgleda i šta je? Zato smo u vječnoj potrazi..tisućlječima ..Odlazimo u Indiju , na Tibet , u samostane , hramove , tko zna sve gdje tražeči prosvetljenje ..a ono je u nama ..baš u nama . Nigdje netreba iči .NekiTamo je napisao/la: Negdje sam pročitao podatak da smo u prosjeku svjesni svega 4-5% budnog vremena tijekom dana i kad se to preračuna u minute shvati se da je to istina (kako za koga, govorim u globalu), a razlog tome je kao što mnogi duhovnjaci iznose (npr E.Tolle) u ovisnosti o mislima, misli jednostavno odu svojim tokom bez kontrole, svjesnosti, onoga koji promatra zar ne? Hoću reći da ovisnosti o cigaretama, piću, izgledu, tračanju itd itd su zapravo sekundarne ovisnosti ili nisu ovisnosti mozda jer je ovisnik negdje zakopan u primarnoj ovisnosti - mislima koje naviru iz trena u tren, a tu i tamo izviri kada ga snađe kakva patnja ili rjeđe radost.
Drugi problem je taj što mi mislimo da smo svjesni pa niti ne tražimo nešto što kao već jesmo ..jer postoji svjesnost Uma kroz pažnju prema vani i postoji svjesnost svjesti kroz pažnju prema vani i prema unutra k samom sebi.
Po meni je početak prosvetlenja onaj tren kad za pola sekunde postaneš svjestan kroz svjest ..ne kroz Um ..kad za trenutak spoznaš istinu bez posrednika uma i kad taj trenutak prepoznaš ..kad uhvatiš svjesnost , to je ključno ,to je najvažnije , okusiti je , tad konačno dobiješ ISKUSTVO svjesnosti .
Bez tog iskustva nema duhovnosti ..nema spoznaje i sve knjige koje govore o tome samo su blede sjene istine . Zašto je to tako...postoji jedna dobra hipoteza ..veoma uvjerljiva i prihvatljiva ali o tome čemo u nekoj drugoj prilici..