Evo jedna od meni najdražih. Hermann Hesse: Pod starim suncem (In der alten Sonne) (1914.)
https://docdro.id/9bCyIvH
"S proljeća ili ljeta, čak i u ranu jesen kada je dan blag, a ugodna, umjerena toplina boravak u prirodi čini pravim užitkom, pretjerano zakrivljena, polukružna krivina na Aupacherskom putu ispred posljednjih visoko smještenih gradskih kuća, predivno je mjestašce. Na cesti što penjući se vijuga neprestano se skuplja ugodna sunčana toplina, mjesto je dobro zaštićeno od vjetra, nekoliko grbavih starih voćaka pruža malo hlada, a uz rub ceste priljubila se blago zaobljena široka, meka, travnata rudina i mami čovjeka da na nju sjedne ili legne. Cestica se bjelasa na svjetlu lagano se penjući u brdo i za svakim seljačkim kolima, dvopregom ili poštanskom kočijom odašilje tanak oblak prašine i preko kosoga niza tamnih krovova mjestimice isprekidanog krošnjama pruža pogled ravno u srce grada, na trg koji odavde izgleda mnogo manje pristalo, ostavljajući dojam tek neobično zakrenutog četverokuta s naherenim kućama, istaknutim vanjskim stubama i podrumskim ulazima.
Za takvih sunčanih dana, na udobnoj se rudini uz onaj visinski zavoj brdske ceste uvijek odmara skupina muškaraca čija odvažna i ogrubjela lica nisu posve u skladu s njihovim blagim i sporim pokretima, najmlađemu među njima barem je dobrih pedeset ljeta. Oni udobno sjede ili leže na suncu i šute, ili brundajući i gunđajući među sobom vode kratke razgovore, puše crne korjenčiće iz lula i često s dubokim prijezirom u odvažnim lukovima pijuckaju niz brijeg. A šegrte koji bauljaju tim putom, pažljivo procjenjuju i ovisno o ishodu pozdravljaju dobronamjernim “Servus, momče!” i naklonom glave ili ih pak šutke preziru.
Stranac koji bi vidio starčiće kako sjede i u najbližoj se ulici raspitao o neobičnoj skupini sijedih danguba, mogao je od svakog djeteta čuti da su to Sunčana braća, i mnogi bi se tada još jednom osvrnuo, vidio kako umorna družina lijeno žmirka prema suncu i čudio se otkuda su dobili tako svečano, zvučno i pjesničko ime. No zvijezda po kojoj su prozvana Sunčana braća već odavno nije sjala ni na kakvom nebu, već je to bilo ime neke bijedne gostionice koja se ugasila još prije mnogo godina, izgubivši i svoju ploču s imenom i sjaj, jer je kuća odnedavna pretvorena u gradsku ubožnicu te je udomila i mnoge koji su svojedobno doživjeli suton onoga Sunca za čijim su šankom iskapili toliko čaša da su stekli pravo na skrbništvo i sadašnji smještaj."
Najljepše pripovijetke svijeta
-
malva sylvestirs
- Postovi: 154
- Pridružen/a: 01.01.2018, 13:36
- Ima zahvala: 116 puta
- pohvaljen: 125 puta
Re: Najljepše pripovijetke svijeta
Evo još jedna od Hessea, kad smo već kod njega: Knulp (1915.):
"Svaki čovjek ima svoju dušu, i on je ne može stopiti ni sa čijom drugom. Dva čovjeka se mogu posjećivati, mogu razgovarati i biti jedan drugom bliski. Ali njihove duše su kao cvjetovi, ukorjenjene svaka na svom mjestu, i nijedna ne može preći ka drugoj, jer bi se inače morala odvojiti od svog korijena, a to joj nije moguće. Cvjetovi razašilju svoj miris i svoje sjemenje, jer bi voljeli da se približe jedni drugima; ali svijet ne može ništa učiniti da bi neka sjemenka došla na svoje pravo mjesto. To čini vjetar, a on dolazi i odlazi kako mu je volja."
"Svaki čovjek ima svoju dušu, i on je ne može stopiti ni sa čijom drugom. Dva čovjeka se mogu posjećivati, mogu razgovarati i biti jedan drugom bliski. Ali njihove duše su kao cvjetovi, ukorjenjene svaka na svom mjestu, i nijedna ne može preći ka drugoj, jer bi se inače morala odvojiti od svog korijena, a to joj nije moguće. Cvjetovi razašilju svoj miris i svoje sjemenje, jer bi voljeli da se približe jedni drugima; ali svijet ne može ništa učiniti da bi neka sjemenka došla na svoje pravo mjesto. To čini vjetar, a on dolazi i odlazi kako mu je volja."
what you resist persist
Re: Najljepše pripovijetke svijeta
To mi je jedna od glavnih poruka kad mikrodoziram. Uvijek želim nešto jer smatram da mi to pripada, ne govorim samo o stvarima nego i o iskustvima. I onda vidim koliko je to glupo, jer većina želja ega se neće ostvariti. A kad živim na taj način u stalnome isčekivanju nečega, onda nikad nisam zadovoljan u sadašnjem trenutku, nego mi uvijek nešto nedostaje. Tako da je istina da to nije toliko pod našom kontrolom.
Mislim da se mogu stopiti dvije duše, vjerujem u Twin Flame, ali to se događa baš rijetko da sretneš neku osobu koja ima takvu energiju da se neodoljivo privlačite na prvi pogled.
Mislim da se mogu stopiti dvije duše, vjerujem u Twin Flame, ali to se događa baš rijetko da sretneš neku osobu koja ima takvu energiju da se neodoljivo privlačite na prvi pogled.
Re: Najljepše pripovijetke svijeta
"I tako su u ovoj prvoj, nežnoj noći iskrsle preda mnom mnoge slike mog života, koji je do tada dugo bio prazan, ubog i bez slike. Eros je kao čarolijom otvorio duboke i bogate njihove izvore i, videći koliko je moj život bogat slikama, koliko je duša jadnog Stepskog Vuka puna dalekih, večnih zvezda i sazvežđa, moje srce je na trenutke prestajalo da kuca od očaranosti i tuge. Detinjstvo i moja majka gledali su me nežno i ozareno, kao nedostižno plavetnilo dalekih planina, snažno je odjekivao hor mojih prijateljstava, počev od poznatog Hermana, duhovnog brata Hermininog. Mirisavo i nezemaljski, kao vlažno rascvetali vodeni cvetovi, doplovile su mi slike mnogih žena koje sam voleo, za kojima sam žudeo, koje sam opevao, a od kojih sam mali broj pokušao da dostignem i osvojim. Pojavila se i moja žena, sa kojom sam proživeo tolike godine, koja me je naučila drugarstvu, sukobima i rezignaciji, prema kojoj je u meni, pored svih razočaranja, ostalo živo, duboko poverenje sve do onog dana kada se, razbolevši se i izgubivši duševnu ravnotežu, odjednom žestoko pobunila protiv mene i pobegla — a ja sam tada video koliko sam je voleo i koliko je veliko bilo moje poverenje, kada me je za ceo život tako teško pogodila njegova zloupotreba.
Opet su nailazile slike — bilo ih je na stotine, sa i bez imena — izbijale su, mlade i nove, iz izvora ove ljubavne noći, i ja sam opet znao ono na šta sam u bedi bio odavno zaboravio, da su one posed i vrednost mog života i da neuništivo postoje i dalje, kao doživljaji koji su se pretvorili u zvezde, nezaboravni i neizbrisivi, čiji je niz bajka mog života, a čiji je zvezdani sjaj nerazoriva vrednost mog bitisanja. Moj život je bio tegoban, pun lutanja i nesreća, vodio je u odricanje i poricanje, bio je zagorčan žuči čitavog čovečanstva, ali je bio bogat, bogat i gord, bio je to kraljevski život čak i u bedi. Ma koliko jadno bio proćerdan delić puta do potpune propasti, jezgro tog života bilo je plemenito, imalo je svoj lik i soj, nije se išlo za novčićima, već za zvezdama.
To je bilo davno i mnogo šta se od onda zbilo i izmenilo, sećam se još samo neznatnih pojedinosti iz one noći, pojedinih reči iz našeg razgovora, pojedinih dela i izraza duboke ljubavne nežnosti, zvezdano jasnih trenutaka buđenja iz teškog sna ljubavnog zamora. Ali one noći me je, prvi put od vremena mog propadanja, moj sopstveni život gledao neumoljivo, blistavim očima, prvi put sam ponovo osetio slučaj kao udes, a ruševine mog života kao delić božanskog. Moja duša je ponovo počela da diše, moje oči su ponovo progledale, i u trenucima sam strasno naslućivao da je dovoljno da sakupim rasuti svet slika, da treba samo na stepen slike da podignem svoj harihalerovski život stepskog vuka kao celinu, pa da i sam uđem u svet slika i postanem besmrtan. Zar svaki čovečji život ne znači zalet i pokušaj prema tom cilju?"
Hermann Hesse - Stepski Vuk
Preporuka svima da uzmu u knjižnici Najljepse pripovijetke od Hessea, imaju 3 knjige sa pripovijetkama. Pravi mali raj za ljubitelje književnosti. Obožavam Hessea 
Ima i za skinut sa ove stranice, samo se treba registrirati i zahvaliti za post:
https://www.knjige.club/domace-knjige/h ... #msg198078
Opet su nailazile slike — bilo ih je na stotine, sa i bez imena — izbijale su, mlade i nove, iz izvora ove ljubavne noći, i ja sam opet znao ono na šta sam u bedi bio odavno zaboravio, da su one posed i vrednost mog života i da neuništivo postoje i dalje, kao doživljaji koji su se pretvorili u zvezde, nezaboravni i neizbrisivi, čiji je niz bajka mog života, a čiji je zvezdani sjaj nerazoriva vrednost mog bitisanja. Moj život je bio tegoban, pun lutanja i nesreća, vodio je u odricanje i poricanje, bio je zagorčan žuči čitavog čovečanstva, ali je bio bogat, bogat i gord, bio je to kraljevski život čak i u bedi. Ma koliko jadno bio proćerdan delić puta do potpune propasti, jezgro tog života bilo je plemenito, imalo je svoj lik i soj, nije se išlo za novčićima, već za zvezdama.
To je bilo davno i mnogo šta se od onda zbilo i izmenilo, sećam se još samo neznatnih pojedinosti iz one noći, pojedinih reči iz našeg razgovora, pojedinih dela i izraza duboke ljubavne nežnosti, zvezdano jasnih trenutaka buđenja iz teškog sna ljubavnog zamora. Ali one noći me je, prvi put od vremena mog propadanja, moj sopstveni život gledao neumoljivo, blistavim očima, prvi put sam ponovo osetio slučaj kao udes, a ruševine mog života kao delić božanskog. Moja duša je ponovo počela da diše, moje oči su ponovo progledale, i u trenucima sam strasno naslućivao da je dovoljno da sakupim rasuti svet slika, da treba samo na stepen slike da podignem svoj harihalerovski život stepskog vuka kao celinu, pa da i sam uđem u svet slika i postanem besmrtan. Zar svaki čovečji život ne znači zalet i pokušaj prema tom cilju?"
Hermann Hesse - Stepski Vuk
Preporuka svima da uzmu u knjižnici Najljepse pripovijetke od Hessea, imaju 3 knjige sa pripovijetkama. Pravi mali raj za ljubitelje književnosti. Obožavam Hessea Ima i za skinut sa ove stranice, samo se treba registrirati i zahvaliti za post:
https://www.knjige.club/domace-knjige/h ... #msg198078