Ludost

[Devil'sChase]

Znajući da iza svega postoji apsolutna beskonačna i savršena tišina, možemo reći da je sve u našem svijetu, što god mislili i napravili ludost i da jesmo svi ludi. No put je ipak pod našim nogama i unatoč tome dolazimo spoznati svijet i ispunjavati ono što želimo, brijat na načine čovjeka i prirode i penjati se i učiti u toj verziji. Sigurno ima razloga dobrih

[Čiča]

Neuzemljenost?

[entheogenic]

Osjetite li ikada ludaka, ili bolje rec neku vrstu psihopata koji se skriva u nekom kutku bica, ali ponekad i izade?
Ovo se meni znalo dogodit..shvatio sam da je u meni stalno prisutan taj dio moje osobnosti, uvrnuti, mracni dio bica koji se voli javit, no samo ne znam zasto
Iz prijasnjih iskustava sam nekako zakljucio da se uvijek pojavi kako bi me podsjetio da nisam tolika svjetlost kao sto mi se nekada cini..trenutci u kojima mi se to pokaze su izuzetno teski i zahtjevaju od mene veliku prizemljenost i snagu, a nakon toga i svjesnost kako bi se oporavio i uzdignuo jos vise nakon toga..uvijek to nekako prode ali znam da u svakom trenutku zivota mogu dozivjeti predivne stvari ali i ovako nesto, nije to neki samo neki los osjecaj nego neki jako jako mracni dio mene..da pojednostavim - zamislite da vas netko stavi u mracnu sobu bez ikakvog svjetla gdje vam se cini kao da ste i vi sami taj mrak i jos vas usput prekriva neka teska tamna masa satkana od svih bolesnoca, bad tripova i losih stvari ovog svijeta, e sad izazov je prisjetiti se da ipak postoji svjetlost iako se u tom trenutku to tako ne cini..
Desava li se nesto slicno nekom?
Zanima me sto to tocno je, otvoren sam za sve opcije - neka vrsta lekcije? jednostavno moj um? neke tamne energije koje postoje izvan mene?

[That Guy]

Po meni bi taj Psycho bila verzija nekakvog vlastitog aspekta personalitya s kojime se ne mogu poistovjetiti radi vlastitog nesvjesnog osuđivanja. Tipa personifikacija Tylera Durdena u Fight Clubu. I to mi prvo pada na pamet. Sjena, dio tebe koji nije sputavan vlastitim moralnim i kultorološkim uvjetovanjem. Po meni je loše za osobni razvoj držati se ili bad guy ili good guy verzije vlastitog parsonalitya kroz nekakav mehanizam vizije o tome tko bi želio biti, i shodno tomu živjeti život. MBTI tipologija i razvoj inferiornih mentalnih funkcija tu igra veliku ulugu, jer sjena u biti bivaju inferiorne mentalne funkcije. Koji god aspekt personalitya prevladava ide drugome (nesvjesnom ili ti inferiornom) aspektu personalitya na štetu. Ako si good guy drugi će iskorištavat tvoje blind spotvoe. Ako si bad guy, ili ti taj psycho, prečesto ćeš činiti da ćeš drugima ići na štetu bez da si toga svjestan, dakle tu je blind spot socijalna fukncionalnost. Po meni je ta kontemplacija nad sjenom, koja mi je i samome poznata odraz unutarnjeg navigiranja između intuitivne žudnje za življenjem autentičnog života i integriranja u kultorološki sklop društva. Kako Carl Jung rekoše, osoba ne postaje prosvijetljenja zamišljajući svijetlo, osoba postaje posvijetljenja integriranjem vlastite sjene. Tu ona gubi kontrolu, tu više nit si dobar, nit si loš. Tu si ono što jesi. Nit si psycho, nit si šonjo. Niti te emocije vozaju, niti si indolentan prema njima. Tu osoba postaje svjesno biće sposobno donositi svjesne odluke koje neće stvarati više karme prema samome sebi odnosno prema drugima.

Kako jedan indijski svetac reče, ako posudiš svetcu novce, nemoj očekivati da ćeš ih dobiti nazad.

Ili pak Alan Wattsova, koja je bazirana na Jungovom radu, da čovjek biva razuman tek tada kada spozna da je u biti rascal.

"Fuck off with your sofa units and strine green stripe patterns, I say never be complete, I say stop being perfect, I say let... lets evolve, let the chips fall where they may." - T.D. Fight Club

Part of the process rekao bih, ništa više.