
Latinski naziv: Atropa Belladonna
Ostali nazivi: beladona, bunika, luda trava, veliko bilje, vučja trešnja
Eng: Nightshade, Deadly
Porodica: Solanaceae - Pomoćnica
Velebilje je vrlo rasprostranjena biljka u našim brdskim i planinskim predjelima.

Biljka se raspoznaje po obliku i rasporedu listova - u svakom pršljenu grane nalaze se po dva jajolika lista, jedan mali, a drugi veliki. Cvjetovi su pojedinačni i nalaze se u pazuhu listova, a cvate tijekom cijelog ljeta, a plodovi su vrlo lijepe, kao višnja krupne bobice. Bobica je višesjemena, sočna kiselkasto-slatka, ukusna (ali vrlo otrovna), veličine višnje; ima tamnoljubičast sok. S donje je strane bobica obložena zelenom petozubom čašicom. Sjemenke su okruglaste, tamne i sitne.
Smiruje tegobe kod prehlade, grlobolje, kongestije gornjih dišnih putova i vrućice.
Velebilje se koristilo još u pradavna vremena za spravljanje "čudotvornih" napitaka i "vještičjih masti". Naime, atropin i skopolamin iz velebilja, imaju učinak na središnji živčani sustav izazivajući halucinacije i sedativno djelovanje.
Ublažuje grčeve i zaustavlja preveliki motilitet crijeva. Naravno, atropin neće djelovati samo na probavni sustav nego na sve sustave kojima upravlja autonomni živčani sustav - praktički na cijeli organizam. Zbog toga atropin ima brojne nuspojave. Pri većim koncentracijama atropin uzrokuje blokadu svih parasimpatičkih funkcija organizma, ali je on izuzetno siguran lijek za odrasle osobe. Do teških trovanja može doći pri pokušajima samoubojstava ili namjernih izazivanja halucinacija, te slučajnim konzumiranjem velebilja (npr. planinari).
Simptomi su otrovanja suha usta, proširene zjenice, tahikardija (usporenje rada srca), crvenilo i toplina kože, aritmije, uznemirenost, halucinacije i derilij koji traje i do tjedan dana. Tjelesna temperatura je često povišena, a kako su djeca puno osjetljivija na hipertermičke učinke atropina treba ga smatrati vrlo opasnim lijekom za primjenu u djece.

Sastav:
Ljekovitost i otrovnost velebilja potječu od alkaloida atropina, odnosno hioscijamina. Količina alkaloida zavisi o nekoliko stvari: klime, tla, vremena berbe, načina sušenja.
Stanište: raste uz šumske putove, na šumskim čistinama, u svjetlim šumama, na rubovima šuma, na krčevima...
Upotreba:
Velebilje je vrlo važna biljka. Od lišća i korjena se pravi prašak, ekstrakt, tinktura, sirup, itd. Daje se za umirivanje želučano-crijevnih bolova , za umirivanje kašlja i bronhijalne astme, grčeva od žučnog ili bubrežnog kamena, epilepsije, histerije, parkinsonizma i drugih neuroza, protiv noćnog znojenja tuberkuloznih bolesnika i za umirivanje bolova i napada raznih bolesti. Predoziranjem dolazi do početne opijenosti, a zatim da povračanja i nesvjestice. U srednjem vijeku djelovanjem manje doze koristilio se za uljepšavanje: sjajne oči i otvorene zjenice (bella donna=lijepa žena).
Narodno ime: velebilje, veljebilje, viljebilje, vitino bilje, vilinska bilje, veliko bilje, gorsko bilje, golemo bilje, bun, crni bun, veliki bun, gorski bun, buna (otrovani je kao u nekom bunilu), ludača, luda trava (otrovani izgleda kao da je poludeo), pomamnica (otrovani skače, vrišti, čini svakojake ludosti kao da se pomamio), kurjaća, kurjačija jabučica, kurjačija trešnja, pasja jagoda, pasja višnja itd.